Dok porodice i preživjeli već godinama ne odlaze u Tuzlu da odaju počast stradalima, jer tvrde da nisu sigurni, ali i da nema spomen obilježja, s druge strane gradonačelnik Stanivuković je na sastanku s gradonačelnikom Tuzle i priča kako kaže „jezikom kulture, turizma i ekonomije“.
Zašto gradonačelnik ćuti kada su u pitanju srpske žrtve?
Ovo nije prvi put da je Stanivuković okrenuo glavu o važnim činjenicama, koje su obilježile istoriju srpskog naroda, kao što je stradanje nevinih.
Održavanjem prijema za gradonačelnicu Sarajeva, koja je odmah po izricanju drugostepene presude generalu Mladiću likovala, u kojoj su svako pravo i pravda pregaženi, te je s druge strane nastavila sa napadima na Srbe, tako što je podržala sramnu Rezoluciju o Srebrenici.
“Posjetama šaljemo važnu poruku svijetu da ne trebaju stranci ili ambasadori da nas spajaju. Ja sam srećan jer šaljemo jednu pozitivnu energiju. Smatram da su posjete pozitivan iskorak”, rekao je Stanivuković.
Kako je moguće da Stanivuković govori o „pozitivnoj energiji“ u gradu u kom se srpsko stanovništvo ne osjeća slobodno?
Ukoliko su posjete pozitivan korak, kao što ih sam Stanivuković naziva, kako je moguće da nije upriličio prijem djeci sa Kosova i Metohije…
Za Stanivukovića su pozitivne posjete očigledno samo one u kojima je on glavni akter i u kojima on pregovara za lični interes.
