Pozivamo naše sunarodnike da na Popisu, jasno i glasno, kažu da JESMO i kad bi mnogi voljeli da NISMO. Da zajedno “otpjevamo” novu “prkosnu pjesmu”, proslavljajući “naše milo Srpstvo”, gusle, hramove Božije, sve naše Miloše, Lazare i Milunke, “Gorski vijenac”, sveto Kosovo…
Biti Srbin u „đukanovićevskoj“ Crnoj Gori najčešće je podrazumijevalo – biti bez posla, ”građanin drugog reda”, ”reakcionar”, ”narodni neprijatelj”, ”izdajnik”… bez prava na žalbu.
Mnogi su, iz raznih razloga, pristali da se prilagode, gledajući kako da prežive i da što lakše prođu kroz šovinističke matrice koje su, iz godine u godinu sve drskije i snažnije, iscrtavali DPS i sateliti.
Bježeći od golgotske sudbine srpskog neprestanog, hristolikog stradanja i tragičnog mučeništva, izbjegavajući „kame i oluje“ naših dana, mnoga naša braća su pobjegla od svoje suštine, uvodeći sebe i svoje potomstvo u strahote života bez identiteta i porijekla. A bez onog ”juče” nema ni danas, niti može biti ”sjutra”.
Stoga je IN4S još prije par godine otvorio rubriku Identitet, najtoplije prihvaćenu od naših čitalaca. Bio je to naš poziv braći da nam se vrate. A sada, zvanično i snažno, krećemo i u popisnu kampanju!
Naše nije da se ljutimo na one koji ne misle kao mi. Nismo tu ni da se ponašamo kao ”pametniji”, ”patriotskiji” i ”Bogu bliži” od drugih naših sunarodnika. Ipak, „naoružani“ iskrenom ljubavlju i strpljenjem, daćemo sebi za pravo da posavjetujemo, predočimo gradivo i davno zaboravljene lekcije iz istorije… Ne odustajući ni po koju cijenu, kakve god da su reakcije i prilike u kojima to radimo.
Pozivamo naše sunarodnike da na Popisu, jasno i glasno, kažu da JESMO, i kad bi mnogi voljeli da NISMO. Da zajedno „otpjevamo“ novu „prkosnu pjesmu“, proslavljajući „naše milo Srpstvo“, gusle, hramove Božije, sve naše Miloše, Lazare i Milunke, „Gorski vijenac“, sveto Kosovo…
