Austrijski nobelovac Peter Handke je jedinstvena sudbina koja je uspjela da privuče na sebe pažnju, budući da je čak i ako se znalo da je bio na srpskoj strani, ipak, dobio Nobelovu nagradu, izjavio je režiser Emir Kusturica povodom svoje nove knjige “Autobiografija o Handkeu”.
– Јa sam u jednom trenutku pomislio: ako on dobije Nobelovu nagradu, jedino što mi ne smijemo nikad da uradimo je da priznamo Kosovo – rekao je Kusturica za Sputnjik.
Upitan može li se govoriti o izvjesnoj njegovoj sličnosti sa Handkeom, prije svega u težnji ka slobodi, ali i primljenoj “porciji udaraca”, proslavljeni režiser je ocijeno da “više liči na Hajduk Veljka”.
Kusturica otkriva da u knjizi “Autobiografija o Handkeu” govori o čovjeku koji proističe iz najveće tradicije evropske književnosti, romantičarske, a kasnije i moderne i postmoderne, ali je sve to odbacio svojim nekonvencionalnim jezikom.
– Taj jezik nije imao široku publiku, ali je Handke kao pojava imao ogromnu publiku zato što je bio jedina kopča sa sedamdesetim godinama, vremenom kada se svijet bunio i imao pravo glasa. Mi danas živimo u vremenu apsolutne eksploatacije i gubitka pozicije onih koji treba da nam budu parametri – objašnjava Kusturica.
Proslavljeni režiser navodi da je knjiga ispresijecana njegovim putovanjem i boravkom u Stokholmu, sa fiksacijom koja je simbolički predstavila Handkeov život.
– Zamišljao sam ga kao čovjeka koji prelazi one zategnute sajle kao maestro ekvilibrijum, kao nekog ko – u vrijeme kad ne možemo da ga nađemo telefonom ili preko drugih – zapravo nastupa u fraku i sa letvom kojom održava ravnotežu – kaže Kusturica.
Kusturica navodi da je Handkeov život izvan literature bio hod po žici, budući da je ostao hrišćnin “koji se na našem slučaju pokazao kao neko ko je u stanju da se žrtvuje za pravdoljublje”.
– Međutim, u Handkeovom slučaju bogatstvo i raspon njegovog eksperimenta je tema moje knjige i utoliko sam pomislio da bi najbolje bilo da se zove “Autobiografija o Handkeu” iako postoji čuvena “Autobiografija o drugima” – kaže Kusturica.
On napominje da Handke nikad nije dozvoljavao da ga proguta tržište.
– Nikad nije činio ustupke tržištu, ali vidite kako uspijeva ta jedinstvena sudbina da privuče na sebe pažnju: čak i ako znamo da je bio na našoj, srpskoj strani, on je ipak dobio Nobelovu nagradu – rekao je Kusturica.
Prema njegovim riječima, Handke je hodočasnik, a njegovoj knjizi on se zove Petar, apostol speleolog.
– Zato što apostolski djeluje, ali to djelovanje nije smješteno između velikih događaja i tema. To je pisac koji je od splitskog čistača cipela pravio sveca, a od svoje posjete Skoplju kad je vidio one brojne kape – napravio je čitavu simfoniju… Handke nam je ukazao na taj zanemareni svijet i, kako je sam rekao na dodjeli Nobelove nagrade, na to da je ushićenje najveća ljudska moć – podsjeća Kusturica.
Reditelj otkriva da je upravo u zbiru tih i takvih impresija koje je Handke ostavio na njega napisao ovu knjigu.
– To je roman ispresijecan esejiziranjem i rekonstrukcijom Handkeovih posjeta Kosovu i Republici Srpskoj. U svakom slučaju proveo sam posljednjih godinu i po dana boreći se sa vlastitom nepismenošću – kako reče jedan drugosrbijanac, mada ja mislim da smo svi mi manje više nepismeni dok ne dokažemo obrnuto – navodi Kusturica.
On potvrđuje da su pobuna, pravdoljublje i žrtvovanje ključne riječi koje su ga trajno povezale ne samo sa Handkeom, nego sa svim ljudima sa tim svojstvima.
– U Stokholmu se dogodila pobjeda, velika, jer je nagrada dokaz nevinosti njegove duše. Iako je konzervativni hrišćanin – istakao je Kusturica.
