Aleksandar Trifunović, urednik omladinskog nevladinićkog tabloida B(r)uka, bez imalo osjećaja za pristojnost, na svom tviter nalogu je izbacio tumačenje prošlosti, koje nema ama baš nikakve veze sa sadašnjošću. Odnosno, nikako ne prepoznaje sebe kao slugu ovovremenog Benjamina Kalaja.
RTRS se može zamjeriti mnogo toga i Frontal.RS to i radi, ali da tipični strani agent, i to po američkom tumačenju ovog pojma, čija organizacija je samo od Stejt departmenta, prema dostupnim podacima od 2008. godine dobila preko pola miliona maraka (537.923 KM po današnjem kursu) kroz sedam grantova, dijeli lekcije i tumači Kočića, to je stvarno previše.
On odnekud ima ubjeđenje da bi Kočić sigurno pisao “o ovoj vlasti”, ali obzirom na biografiju Petra Kočića koji je izbačen iz škole zbog srpskog nacionalnog rada i školovanje dovršavao u Srbiji, nekako ispušta očigledno:
Prvo bi obradio njega i njegove i označio ih etiketom koja im dolikuje.
KOČIĆ U POLITICI
Petar Kočić je bio i političar. Bavio se možda mnogo više društvenopolitičkim djelovanjem, nego književnošću, pa je stoga njegov opus relativno skroman, odnosno neobiman. Zato je bilo zabavno pratiti i interpretacije i pozivanja na Kočića od strane političara.
Od ministarke prosvjete i kulture Natalije Trivić, koja je pozivaladaslijedimonjegovput, pri čemu mi to kolektivno, a posebno kao institucije kontrolisane iz Vlade RS nikako ne činimo na polju kulture i jezika, preko Aleksandra Vulina i Milorada Dodika, do mlađahnog gradonačelnika koji u gimnaziji očigledno nije dobro proučio lektiru i izgovara :
!”- Dragi Kočiću, ne znam da li si ti imao plan za naš narod, ali znam da ovi naši danas nemaju. Kod tebe je Kočiću i jazavac mogao na sud, kod nas ne mogu ni ono za najteža kriviča djela. Koćiču, govorio si da nove i prograsivne ideje leže u mladim ljudima i novim generacijama. Nosioci promjene u mećavi u kojoj se nalazimo mogu biti samo mladi ljudi koji će na tvoje antologijsko pitalje –Ideš li rode, odgovarati – Idemo rode, idemo, naprijed i u budućnost – zaključio je Stanivuković.
(BN)”
Da li treba objašnjavati da ni ova analogija ne pije vode, jer jazavac nije išao na sud kod Kočića, nego kod “glavatog gospodina”, odnosno austrougarske vlasti i to upravo da pokaže kako je ta vlast nepravedna prema srpskom seljaku, kojem je nametnula na trećinu koju daje spahiji, još i desetinu koju daje ćesaru iz Beča.
Odakle tačno, bar u citatima, kao osnovnu nit misli Petra Kočića Stanivuković izvlači reklamerstvo sebe od skoro 30 godina kao mladog i progresivnog, te da je Kočić govorio tako, nije baš poznato.
Poznato je da će već koliko sutra svi koji su se u njega kleli, pogaziti Kočićeve maksime. Posebno u nacionalnom smislu i otporu okupatoru.
Sada je zemaljski poglavar iz Beča zamijenjen onim iz Berlina, pa valjda nije jasno da se ništa od Kočićevog vremena nije promijenilo? Zato je valjda i moguće da kolaboracionisti, kao bruka sa početka ovog teksta, daju sebi, upravo “mufljuze i bezveznjake bezopasne po vlast”, predstavljati kao nastavljače i tumače Kočićeve misli.
On se borio da preživi, oni kako da opravdaju dolare dobijene za ovakve glupe i neodržive izjave.
