Maske moraju pasti do prvog marta, rekao je Krivokapić nakon otvorenog Abazovićevog napada.
URA, stranka koju vodi potpredsjednik vlade Crne Gore Dritan Abazović, podnijela je inicijativu za smjenu aktuelnog saziva vlade na čelu sa Zdravkom Krivokapićem.
Krivokapić je uzvratio i podnio inicijativu za smjenu Dritana Abazovića, i predložio ministra finansija Milojka Spajića za novog potpredsjednika Vlade Crne Gore.
Abazović traži da nova vlada bude manjinska, te da u njoj budu zastupljene sve stranke osim DPS i Demokratskog fronta. Zatražio je i njihovu podršku, sa željom da konsenzus bude što širi i da bude na nivou najmanje 49 poslanika. Dodao je i da bi neke ministre iz aktuelne vlade vidio i u novoj.
Izjednačavanje DPS i DF je jasan pokazatelj Abazovićeve podmukle politike kojom želi eliminisati Srbe iz političkog života, pod maskom navodne građanske politike. Pri tome Abazović okuplja pripadnike starog režima, dok njegove najupornije protivnike, što DF niko ne može osporiti, želi prikazati kao sile prošlosti koje su podjednako odgovorne kao i DPS.
Inicijativu je potpisalo 31 poslanik, iz GP URA i njihovog partnera sa liste Saveza građana CIVIS, Bošnjačke stranke, Socijaldemokrata, Socijaldemokratske partije, albanskih partija i dio poslanika Demokratske partije socijalista.
Uvod u ovaj događaj desio se 15. decembra prošle godine, kada su URA, SNP (sa liste Za budućnost Crne Gore) i stranke manjina, potpisale memorandum na kome je naveden niz opštih mjesta poput pomirenja, izgradnje građanske države i poštovanje ustava. Uopštenost tački memoranduma govorila je o tome da je u pitanju maska za neki ozbiljniji dogovor o kome se nije javno govorilo. Ono što se vidjelo na prvi pogled jeste to da je URA odlučila da sebi privuče manjinske stranke koje su decenijama bile najvjernija podrška kriminalnom i antisrpskom režimu Mila Đukanovića.
Novost u ovome bio je SNP koja je bila dio koalicije Za budućnost Crne Gore, i koji nije potpisnik poslednje inicijative. Borba za ovu stranku je očito bitna kao neka vrsta legitimacije, pa je i Krivokapić tvrdio da od članova te stranke dobija uvjeravanja da će barem dva od četiri njihova poslanika ostati vjerna vladi.
Vrh SNP predvođen predsjednikom Jokovićem vidi stranku kao građansku, koja ima prostor uz one koji se slično definišu. Međutim, dok su URA i slični građanstvo vide onako kako stoji u brošurama koju dijele iz centrala EU i NATO, članovi SNP su stari komunisti koji su se odvojili od DPS tokom rascjepa Đukanovića i Bulatovića. Oni su “građanstvo” vidjeli kao model kojim se može pomiriti šizofrenija “Srbi i Crnogorci” i sačuvati zajednička država sa Srbijom. Danas su stranka na ivici cenzusa, jer nisu ostvarili smjenu generacija, zahvaljujući brojnim rascjepima, pa su iz njih nastali i bezlični građani (Bečićeve Demokrate) i nacionalisti (Kneževićev DNP). Toliko o širini pristalica koje su okupljali. Međutim, ono što je ostalo čini se da političku budućnost vidi u savezu sa DF i Demokratama, a ne sa Abazovićem i bivšim satelitima DPS. Vidi se po tome kako reaguju tamo gdje imaju najjače odbore, poput Berana i Plužina.
DF i Demokrate se protive Abazovićevoj inicijativi, a njihove pristalice su izašle na ulicu i protestuju zbog “prekrajanja izborne volje”. Paradoksalno, DF je bio vodeći kritičar vlade koju predvodi Zdravko Krivokapić, dok je on imao najveću podršku u Abazoviću. Zapravo, prekrajanje izborne volje desilo se odmah nakon izbora. Krivokapić koji je izabran sa liste ZBCG (DF, SNP…) odmah je počeo da se ponaša kao slobodni strelac, pokazujući da mu je jedini partner do kog mu je stalo URA. Kao potpuni politički diletant, Krivokapić je u potpunosti bio pod kontrolom URA, te je onemogućio bilo kakav obračun sa prethodnim režimom. Umjesto toga nekoliko Srba je izbačeno sa mjesta savjetnika ministara, smijenjen je Leposavić uz glasove DPS, nije pročišćen birački spisak, nije definisan status SPC, nije definisan status Srba kao naroda, dok se popis smatra opasnošću po državu. Pokreću se postupci protiv policajaca zbog prekomjerne upotrebe sile, ali u slučaju Cetinja, a ne u slučaju Budve prije izbora, gdje je pokušano nezakonito rušenje lokalne vlasti, uz prebijanje onih koji su se tome protivili.
Najveća pukotina se pojavila kada je URA, koja kontroliše bezbjednosni sektor, dozvolila da se razmaše pomahnitali dukljanski šovinizam prilikom uvođenja u tron mitropolita Joanikija. Osim što su dozvolili radikalizaciju, policija je odbila poslušnost prilikom naredbe da se srpski patrijarh i mitropolit ipak prebace na Cetinje. Taj događaj je približio DF i Demokrate, a njihove zahtjeve za smjenu ministra policije blokirale su strane ambasade.
Oni koji su nakon toga osnažili na lokalnim izborima u Cetinju, sada su novi saveznici URA. To su SDP i SD (nekada jedna stranka) koji predstavljaju ahriantisrpsku struju, koja je tu politiku baštinila dok se DPS još dičio pomaganjem Republike Srpske.
Malobrojne ali agresivne Krivokapićeve pristalice čak ni njegovo miniranje sporazuma koji država treba da potpiše sa SPC nije skrenulo sa uvjerenja da su svi u krivu sem njihovog gurua, pa neće ni činjenica da je svoje aktuelne dželate prigrlio kao saveznike. U ovom trenutku će se samo zamijeniti fiksaciju, i umjesto DF za sve kriviti Abazovića.
Krivokapić neće u sebi vidjeti krivicu zbog toga što je bio maska za vlast i sprovođenje politike Dritana Abazovića. Abazovićeva politika, kako ste to mogli pročitati odmah nakon crnogorskih izbora 2020. jeste umivenija politika DPS bez DPS. Zapravo bez Đukanovića, uz takozvano “zdravo tkivo” DPS.
Nakon inicijativa koje su podnijeli Abazović i Krivokapić, jedino logično rješenje su izbori, jer i sa novim saveznicima URA teško može formirati vladu a da to ne bude uz podršku DPS, dok Krivokapiću za smjenu Abazovića fale glasovi URA. Prijedlog je da izbori budu u maju, zajedno sa lokalnim izborima u većini opština. Ali isto tako, ne treba se iznenaditi ukoliko neko sukobljene stavi za jedan sto, povuče za uši i naredi da još neko vrijeme budu skupa. Ovu vladu su sastavile strane ambasade, i one će joj i označiti kraj.
