Podjela među poslanicima vlasti i opozicije nije sveprisutna, naravno da postoji saradnja među nama. I poslije najžustrijih rasprava na sjednici ljudi znaju izaći iz sale i zajedno popiti kafu. Možemo reći da posebno u skupštinskom restoranu ne postoji ta blokovska podjela.
Rekao je ovo u razgovoru za UNU Denis Šulić, potpredsjednik Narodne skupštine RS i lider Mladih SNSD-a, odgovarajući na pitanje da li je atmosfera u republičkom parlamentu „naelektrisana“ i kada se ugase TV kamere.
„Kada bi pratili samo medije mogao bi se steći utisak da mi i ne razgovaramo jedni sa drugima. To prosto nije tačno. Postoji saradnja. Poslanici su živi ljudi, mnogi po nekoliko mandata prisutni u skupštinskim klupama, preko 10 godina zajedničkog učestvovanja na sjednicama. I pored političkih neslaganja nemoguće je da se između njih ne razvije neki bar korektan odnos“, ističe naš sagovornik.
Da li se na tim kafama koje uslijede nakon „žustrih rasprava“ nastavi razgovarati oko spornog pitanja ili se neslaganja ostavljaju sa strane?
U većini slučajeva se priča o temama koje nisu vezane za politiku. Postoji razumijevanja među nama mnogo više nego što se to u medijima čini. Kada poslanik vlasti i opozicije, nakon žustre rasprave na sjednici, sjednu u skupštinski restoran, može se često čuti kako jedan drugom kažu „ja tebe razumijem, ti iz svoje pozicije moraš tako“.
Kako skupštinska zasjedanja izledaju iz vašeg ugla?
Kalkuliše se mnogo. Nevjerovatno izgleda momenat kada treba doći do direktnog prenosa sjednice u centralni dnevnik javnog servisa. Rasprave tada naprasno postaju burnije, pokušava se izazavati neka vrsta incidenta, iskoristiti te minute u okviru dnevnika. Kada to prođe sve se opet vrati u neke mirnije tokove. Sa mjesta na kojem sam kao predsjedavajući gledam direktno prema poslanicima, pa vidim neke stvari koje TV kamera ne bilježi.
Na primjer?
Neko je, na primjer, toliko ljut u svojoj diskusiji, galami, djeluje uznemireno. I onda kad sjedne iste sekunde se počne smijati. Ne zanima ga činjenično stanje o čemu se diskutuje već je bitno da sebe predstavi kao nekoga koga je povrijedilo neko rješenje koje se usvaja. Kada ih kamera prestane snimati ili izađu iz sale ili krenu da se domunđavaju sa kolegama. Ali, prestanu da prate šta će se dalje dešavati oko tog nekog, za njih spornog pitanja.
Da li postoji onda razimijevanje i za djelovanje poslanika iz opozicije koje političari iz vlasti često javno kritikuju, poput Nebojše Vukanovića? Da li on, kada uzmete u obzir poziciju iz koje nastupa, radi kako treba?
Svaki poslanik je jedinka za sebe i radi kako misli da treba. Vukanović ima svoj način rada za koji smatra da je najbolji. Ja se sa takvim načinom rada ne slažem ali to nije ni bitno. Ima senazacionalistički pristup, da što više izazove interes javnosti, tako dođe i do što šire publike.
To i jeste cilj svakom političaru, da prodre do što veće publike i napravi rezultat.
Vjerujem da njegov način može i donijeti rezultat, ali kratkoročno. Da bi bio dugoročan onda sve o čemu se govori, za šta se zalaže, mora biti pokazano i djelima. Ne možete politiku zasnivati samo na priči. Ne možete svesrdno podržavali neke kolege a kada one dođu na vlast i ne pokažu ništa od onog što su obećavali, prosto ograditi od njih kao da ništa ranije nije bilo. Međutim, naglašavam, poštujem svaki način rada i pokušaje da se prodre do birača pa i onda kada se ne slažem sa nečijim pristupom. Na kraju, uvijek su građani ti koji će na izborima nekoga nagraditi a drugoga kazniti. Po tome će se i vidjeti čiji pristup je bio dobar a čiji ne. Ja se vodim time da je bolje pomoći jednom čovjeku, jednoj ulici, nego sve zasnivati samo na priči.
SNSD je jedna od rijetkih partija unutar koje, bar javno, ne svjedočimo sukobu mišljenja oko nekih značajnijih pitanja. Da li je ona zbog toga manje demokratska od drugih?
Ne, naprotiv. SNSD je jedina partija koja ima plan i program. Ostale imaju samo plan kako doći na vlast pa će tek onda vidjeti šta će. Mi smo velika partija, imamo brojne stranačke organe. Na njima se itekako diskutuje, prisutan je sukob mišljenja, iako mnogi misle da njega nema. Međutim, mi kao demokratska partija poštujemo većinsko mišljenje. Odluke se donose podrškom većine. Nakon što budu donesene na pomenuti način njih prihvataju i oni koji se sa njima nisu slagali i bez sujete prezentuju dalje javnosti. Ne istupaju u medije sa svojim prijedlozima, ne prave struje unutar partije, ne napuštaju stranku, ne dižu nos. Time naši kadrovi pokazuju odgovornost i zrelost. Kod drugih je izražena borba ličnih politika. Kada je riječ o stvarima kao što su neki neodgovorni istupi pojedinaca, to nemam problem ni javno kritikovati.
Koga ste kritikovali?
Na primjer, kolegu Momčila Antonića. Reagovao sam javno na neke njegove poteze sa kojima se nisam složio. On je to uvažio, kasnije smo razgovarali i nastavili dalje da radimo.
Da li vam je pozicija potpredsjednika NSRS uopšte padala na pamet u oktobru 2018, dok ste učestvovali u predizbornoj kampanji?
Nije. Prije četiri godine cilj mi je bio da postanem narodni poslanik i da sa te pozicije pokušam da uradim što više, prvenstveno za građane Gradiške i drugih opština iz moje izborne jedinice. Ali aktivan sam po čitavoj Republici Srpskoj, sa pozicije predsjednika MSD-a.
Kako ste se osjećali u momentu kada ste shvatili na koju poziciju idete. Da li je bilo preispitivanja, treme…?
Proces mog imenovanja je trajao tri mjeseca, nisam odmah gurnut „u vatru“, pa je bilo vremena da se sve postavi na svoje mjesto. Izabran sam u nezgodnom trenutku, na zadnjoj „normalnoj“ sjednici NSRS, koja je održana dva dana prije pojave pandemije koronavirusa. Bila je pozitivna trema, ali period koji sam proveo kao poslanik mi je pomogao da se snađem kao potpredsjednik NSRS. Bila je činjenica da se tada dosta odstupalo od dnevnog reda sjednica, od samog poslovnika, pa sam iskoristio dvogodišnje iskustvo sa pozicije narodnog poslanika da uočim greške koje su predsjedavajući radili i razmišljanja šta bih uradio u datom trenutku da sam na njihovom mjestu. Taj ugao mi je pomogao da adekvatnije djelujem kada sam se našao u poziciji da i sam budem odgovoran za vođenje sjednica.
Stručne prakse
Šulić ističe da je jedan od ciljeva MSD-a, na čijem je čelu, da se omogući zainteresovanim studentima da uporedo sa završnim godinama studija obave praksu koja bi im kasnije bila uvažena.
„Da student prava u trećoj ili četvrtoj godini obavlja praksu u advokatskoj kancelariji ili ekonomista u nekoj banci a da im se taj staž prihvati kao dovoljan za polaganje državnog ispita. Ako ste aktivni pa tokom studija obavili jednogodišnju praksu, da sa tim sertifikatom, nakon diplomiranja možete polagati državni ispit i tako prije biti konkurentni na tržištu od kolega koji su bili pasivniji“, zaključio je on.
Izvor: UNA