Drago Vuković, redovni profesor Univerziteta u Istočnom Sarajevu, u intervjuu za Faktor objašnjava zašto su sankcije izraz frustracije i ideološka forma u globalizaciji, ali i najdestruktivniji oblik kažnjavanja ne samo onih kojima su namijenjene. U slučaju sankcija Velike Britanije vidi se, smatra Vuković, zluradost prema BiH i Republici Srpskoj. Očekuje i još sličnih poteza prema Republici Srpskoj, a sve u cilju stimulisanja političkih podjela i davanja nade veoma slaboj opoziciji da će joj na ovakav način biti olakšan put u borbi za vlast. Ipak, bez obzira na snažnu medijsku promociju sankcija misli da su njihovi dometi vrlo mali i da su više za dnevne upotrebe i manipualcije.
FAKTOR: Kako komentarišete sankcije Velike Britanije srpskom članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku i predsjednici Republike Srpske Željki Cvijanović?
Vuković: Sankcije danas postaju neka vrsta mode u međunarodnoj politici.
Iz ugla sociološke analize, sankcije predstavljaju izraz nemoći, frustracija, jedna tipično ideološka forma u globalizaciji.
Imate Veliku Britaniju koja je napustila Evropsku uniju (EU), zemlju koja je poprilično izvan evropskih standarda i odnosa.
Ali toj državi danas očito nedostaje taj nekada imperijalistički status i moć, pa se kroz ove tragikomične forme pokušava nametnuti kao značajan faktor za BiH, a posebno za Republiku Srpsku.
Ovo je mali korak dalje od slanja onog istrošenog generala da nešto posreduje u BiH.
Mislim da su ove sankcije najmanje bitne za ljude kojima su namijenjene.
One su vrlo zlurade prema BiH i Republici Srpskoj.
Prema BiH zbog toga što i onako loše unutrašnje odnose čine još lošijim, što podspješuju unutrašnje podjele i što daju podstrek bošnjačkoj političkoj eliti u naporima da se stvori unitarna država.
FAKTOR: Koliko je to kontraproduktivno za odnose u BiH i u Srpskoj?
Vuković: Ove sankcije sigurno BiH vraćaju korak unazad u mukotrpnom i sporom postizanju nekakvih normalnijih unutrašnjih odnosa, prije svega odnosa na relaciji Republika Srpska-BiH.
Paradoksalno je da imate politike koje prizivaju i podržavaju sankcije jednom dijelu države, ili pojedincima koji obavljaju najodgovornije funkcije u državi i entitetima.
Ta vrlo brza reakcija Šefika Džaferovića da podržava sankcije svom kolegi iz Predsjedništva BiH upućuje nas na zaključak da mu nije stalo do funkcionisanja tog organa čiji je i on član.
Ova situacija koja je, istina, mnogo manje bitna, podsjeća na ulogu Amerike uoči rata u bivšoj Jugoslaviji 90. godina koja je formalno podržavala opstanak Jugoslavije, a sve radila da se ona što prije raspadne.
Loše je ako se to desi i sa BiH. Dakle takav pogled iz Sarajeva još više udaljava Republiku Srpsku od zajedničke države i to je proces koji je jako loš.
Da li je u pitanju neko političko vazalstvo, možda neki projekat koji se priprema – ne znam, ali znam da takvo podijeljeno društvo ima vrlo male šanse za uspješan razvoj.
FAKTOR: Očekujete li da će i druge zemlje, poput Holandije, slijediti odluku Velike Britanije i takođe uvesti sankcije nekim od zvaničnika Srpske?
Vuković: Rat u Ukrajini je pokazao kako Zapad iskazuje odnos prema tom događaju.
Sankcije kao osnovna forma, sa mnogobrojnim modalitetima.
Ta snažna manipulacija prije svega medijske prirode, ta ogromna sredstva i naoružanje koje se šalje da bi se rat razvio i trajao.
Da li se neko zapitao što 1999. nisu uvedene sankcije SRJ nego su kroz „milosrdni anđeo“ (kakva ironija) ubijali ljude i djecu, rušili zemlju.
To očito ne smiju da rade velikim i jakim. Sankcije su najdestruktivniji oblik kažnjavanja ne samo onih kojima su namijenjene.
Evropa i svijet, obični ljudi trpe posljedice tih sankcija.
To ide u pravcu potpune zavisnosti od prije svega Amerike koja će se i ovaj put pokazati kao spasilac, a zapravo ona želi profitirati. Pogotovo u ratnim situacijama.
Svakako bi trebalo očekivati još sankcija prema Republici Srpskoj i sve u cilju stimulisanja političkih podjela.
S obzirom da je ovo izborna godina ovo je, čini mi se, jedna lažna hrana i nada veoma slaboj opoziciji da će joj i na ovakav način biti olakšan put u borbi za vlast.
FAKTOR: Vidljivo je nejedinstvo vlasti i opozicije u Srpskoj po ovom pitanju. Šta nam to govori?
Vuković: Problemi odnosa pozicije i opozicije u Republici Srpskoj su mnogo ozbiljniji nego što se to pokazuje i na ovim primjerima.
Imamo vlast koja se već duži period ne mijenja, što svakako nije dobro za demokratiju jer se smjenjivost vlasti smatra jednom od najvažnijih osobina demokratskih društava.
Ali ko je kriv za to?
Ponajprije opozicija koja se nije nametnula svojim programima, novim liderima kao alternativa postojećoj vlasti.
Od loše vlasti samo je lošija loša opozicija.
Kako to da opozicija nema uspjeha?
Prije svega zato što to nije prava opozicija izuzev nekoliko imena u njoj.
U opoziciji imamo preko 80 procenata ljudi iz nekadašnje vlasti.
Građani tu borbu i doživljavaju kao borbu za vraćanje na vlast, a ne kao neku snagu neophodnih promjena.
Ako tome dodamo i uplitanje međunarodnog faktora onda je jasno o kakvoj snazi opozicije se radi.
Zdrava utakmica između vlasti i opozicije je jedini način za ozdravljenje politike.
Loše je da neki događaji, poput ovih sankcija, izbace na površinu neke probleme odnosa ili ukazuju na stanje političkih subjekata.
Ta politička ostrašćenost je potpuno kontraproduktivna za nosioce politika i ukazuje na svu ogoljelost politike danas.
Tako ona gubi i onako krhke veze sa građanima koji imaju sve manje povjerenja u takvu politiku, što između ostalog iskazuju svojim pasivnim odnosom na izborima.
Slučaj izbora u Prijedoru, te ovih za mjesne zajednice je vrlo indikativan u tom smislu.
PDP-ovi PUTEVI VODE U LONDON
FAKTOR: Neki se i raduju sankcijama?
Vuković: Za Republiku Srpsku one su loše jer proizvode unutrašnje podjele, djelimično i strah kod običnih ljudi.
Ima jedna dostignuta vrijednost koja otprilike glasi da su Srbi složni samo u kriznim situacijama.
Izgleda da to više nije tako.
U vezi sa ovim sankcijama pokazalo se da nekima odgovaraju jer se tako mogu eleminisati politički protivnici u borbi za vlast, jer se tako uspostavlja neka ravnoteža zato što su u nekoj bliskoj prošlosti sankcionisani pripadnici nekih drugih političkih opcija.
Kada svemu tome dodamo i ocjenu Milorada Dodika da su kreatori tih sankcija i neki ljudi iz PDP-a onda je jasno u kakvom političkom ambijentu živimo i o kakvom stanju politike se radi.
Nije nikakva tajna da su neki naši političari više bili naslonjeni zapadu, poput, na primjer Ivanića Londonu i još nekih, a da su drugi bili privrženi Rusiji, sa druge strane.
To izgleda postaje bitno samo u određenim specifičnim situacijama.
Bez obzira na tu snažnu medijsku promociju sankcija mislim da su ti dometi vrlo mali i da su više za dnevne upotrebe i manipualcije.
PROŠLO JE VRIJEME ZABRANA KANDIDOVANJA
FAKTOR: Može li očekivati da sljedeći potez stranaca bude i zabrana političkog djelovanja podjedinaca u Srpskoj?
Vuković: Mislim da je vrijeme zabrana kandidovanja određenih lidera prošlost.
Moderno demokratsko društvo, 21. vijek, elementarno čovjekovo pravo da bira i da bude biran.
Naravno, ne isključuje se i takva mogućnost, mada ne znam kakva bi tu bila obrazloženja.
Te zabrane su uvijek u funkciji projektovanja nekog durugog da pobijedi na ovakav način.
Oni koji se raduju da bi na takav način mogli da pobijede očito su u raljama koje će im usmjeriti političke uloge.
Ne vjerujem da će doći do takvih rigidnih odluka bez obzira odakle bi one mogle doći.
