САРАЈЕВО, 17. МАЈА /СРНА/ - Српски члан Предсједништва БиХ Милорад Додик затражио је данас да предсједавајући Предсједништва Шефик Џаферовић поднесе оставку због унилатералних иступа на међународним скуповима.
Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik istakao je da je dolina Neretve mjesto bola i glasne tišine koja i danas, 30 godina kasnije, jezivo odzvanja kao i tog 25. maja 1992. godine kada je u Bradini počinjen strašni masakr nad nevinim srpskim civilima, među kojima je bilo i djece.
Ta tišina, pustoš i spaljena srpska sela bole nesmanjenom žestinom. U Bradini i okolnim selima, Konjicu i dolinom Neretve zločinci su izvršili etničko čišćenje. Pripadnici muslimansko-hrvatskih paravojnih formacija zatrli su srpsko ime. Danas samo ledeni mermerni spomenik i obnovljeni hram prkosno svjedoče da su Srbi živjeli na tom prostoru – rekao je Dodik Srni povodom 30 godina od uništenja i spaljivanja srpskog sela Bradina kod Konjica i okolnih sela, kada je na najbrutalniji način ubijeno 48 srpskih civila, veliki broj protjeran i odveden u logore, a Crkva Vaznesenja Gospodnjeg zapaljena i srušena.
On je dodao da je sav njihov grijeh bio to što su Srbi, zbog čega su mučki, svirepo i brutalno ubijani, upitavši šta je i kome su krivi nedužno dijete, žena, starica, starac koji su bili na kućnom pragu i naivno vjerovali svojim komšijama muslimanima i Hrvatima!?
S toga, ukazao je srpski član Predsjedništva BiH, ma gdje bili Srbi trebaju i moraju svaki dan, na svakom mjestu da spominju, svjedoče i čuvaju sjećanje na svoje nevino stradale pretke.
– Ne postoji ništa na ovom svijetu što bi opravdalo naš zaborav, naše sjećanje i podsjećanje. To je naša sveta dužnost radi sadašnjosti i budućnosti, radi naših predaka, a posebno potomaka. Moramo da govorimo o našoj stradalničkoj istoriji, jer ćemo mi biti krivi ako ovi tragični događaji odu u zaborav. To ne smijemo dozvoliti jer smo već danas svjedoci prekrajanja istorije, gdje se samo Srbi optužuju za zločin. Za njih danas nema pravde – poručio je Dodik.
On je rekao da zaborav ne smije i ne može biti izgovor, te naglasio da će pusta srpska ognjišta u dolini Neretve i na svakom pedlju srpske zemlje živjeti sve dok žive u našim srcima i našem pamćenju.
Bradina, koja je prije sukoba bilo naseljena većinski srpskim stanovništvom, napadnuta je 25. maja 1992. godine. Na ovo nebranjeno naselje napale su muslimansko-hrvatske formacije.
Na najbrutalnije načine ubijeno je 48 srpskih civila. Preostali su odvedeni u logore ili protjerani, njihova imovina opljačkana, a kuće i Crkva Vaznesenja Gospodnjeg zapaljeni i srušeni. Pored crkve, na mjestu gdje je sada spomen-obilježje, bila je masovna grobnica.
U logorima Musale i Čelebići umorena su još 22 stanovnika Bradine.
Pred Haškim tribunalom za zločine nad srpskim stanovništvom na području Konjica osuđeni su Esad Landžo, Zdravko Mucić i Hazim Delić.
Preživjeli raseljeni Srbi iz Bradine svake godine u maju dolaze iz svih dijelova Republike Srpske i Srbije, a nerijetko i prekookeanskih zemalja, u obnovljenu crkvu da bi odali počast stradalima i podsjetili na zločine koje su počinili pripadnici takozvane Armije BiH, Teritorijalne odbrane, HVO-a, policije i muslimanskih paravojnih formacija.
