U Republici Srpskoj je tokom 2020/2021. godine 176 učenika srednjih škola prekinulo školovanje, što je u odnosu na 2019/2020. više za 12,1 odsto. Zbog bolesti, nekih drugih razloga, ali i braka – iz škole se ispisalo 112 đaka, 60 dječaka i 52 djevojčice. Kada su u pitanju osnovci, u istom periodu školovanje je napustilo 48 učenika, a najčešći razlozi su bolest, brak i drugi, i to u 60,4 odsto slučajeva. Iako se praksa dječijih brakova najčešće povezuje sa Indijom i Afrikom, prisutna je i na ovim prostorima i ne samo među romskom populacijom. U starosti od 15 do 19 godina, brak su lani u Srpskoj sklopile 223 mlade, dok je u istoj starosnoj grupi u bračnu zajednicu ušlo 28 mladoženja.
Djeca rađaju djecu
Problem maloljetničkih brakova može se posmatrati iz više uglova – zakonodavnog, ekonomskog, socijalnog, ali bez obzira o kojoj vrsti problema se govori, ove zajednice ostavljaju posljedice na djecu i njihov psihofizički razvoj, upozorili su iz Ombudsmana za djecu Republike Srpske.
Rani brakovi djece, a rani su svi prije njihovog punoljetstva, dovode do povrede osnovnih prava djece, prije svega prava na nesmetan psihofizički razvoj, zaštitu zdravlja i prava na obrazovanje.
Rađajući djecu dok su i sami još djeca, oni se u startu suočavaju sa onim životnim situacijama za koje nisu pripremljeni, a kako ukazuju iz Ombudsmana, vrlo često djeca iz tih brakova odrastaju u uslovima koji ne osiguravaju njihov pravilan rast i razvoj.
Nagli kraj djetinjstva
Djeca, stupanjem u brak, suočavaju se sa onim životnim teškoćama koje nisu u stanju nositi, njihov život se naglo mijenja i od njih se očekuje da preuzmu odgovornost za svoje odluke.
Ali ove odluke nisu samo njihove.
Zakonodavac je upravo, imajući u vidu njihovu zrelost i mogućnost donošenja tako važnih životnih odluka, obavezao druge subjekte da procijene i odluče da li je to što oni hoće zaista njihov najbolji interes i da li su oni tjelesno i duševno sposobni za vršenje prava i dužnosti koje proizilaze iz braka.
Još 1962. godine usvojena je UN-ova Konvencija o pristanku na brak, minimalnoj starosti za sklapanje bračne zajednice i registraciju brakova, s naglaskom na važnost slobodnog i potpunog pristanka obje strane za sklapanje bračne zajednice.
U tzv. Istanbulskoj konvenciji posebno je apostrofiran problem prisilnih brakova, bilo da se radi o starijoj osobi ili djetetu.
Na istu temu, prije par godina, u Evropskom parlamentu usvojene su dvije rezolucije, koje dječije, rane i prisilne brakove tretiraju teškom povredom ljudskih i dječijih prava.
Stoga, nikakve tvrdnje o tradiciji ili običajima ne mogu biti opravdanje, posebno u 21.vijeku.
Neophodne mjere
U Ombudsmanu za djecu smatraju da je za djelotvornu borbu protiv dječijih brakova potrebno osnažiti djevojčice, mobilisati porodice i zajednice, obezbijediti usluge i uspostaviti i primjenjivati zakone.
Neophodno je da učenje djece o njihovom zdravlju bude dio obrazovnog sistema i to od najranijeg uzrasta djeteta, prilagođeno njihovoj dobi i potrebama, kao i da je potrebno razvijati postojeće obrazovne programe i vršnjačke edukacije o seksualnom i reproduktivnom zdravlju.
Potrebno je i da se pojačaju mjere za poboljšanje programa za promociju zdravog načina života i da uspostave usluge savjetovanja za mentalno i reproduktivno zdravlje namijenjene adolescentima u svim lokalnim zajednicama.
Maloljetničke trudnoće
Ono što takođe ostaje i dalje kao potrebno, a na što su iz Ombudsmana za djecu ukazivali, je da se obezbijedi nadzor nad primjenom Zakona o uslovima i postupku za prekid trudnoće, s obzirom da broj maloljetničkih trudnoća nije poznat upravo iz razloga nepoznavanja broja namjernih prekida trudnoća kod maloljetnica, ali i njihova adekvatna evidencija.
Osim odgovarajućeg reagovanja organa sistema, apeluju i na cjelokupno društvo da, kada postoji saznanje da dijete živi u vanbračnoj zajednici, o tome se odmah obavijesti nadležni centar za socijalni rad.
Inače, centar za socijalni rad kao organ starateljstva koji štiti interese djeteta, u postupku davanja mišljenja vezano za zasnivanje braka prije 18 godine, mora u svakom konkretnom slučaju utvrditi šta je najbolji interes za dijete.
To zahtijeva da centar, imajući u vidu mišljenje djeteta i stav roditelja, svoje mišljenje zasniva na stručnoj ocjeni svoga stručnog tima koje mora biti obrazloženo.
Ombudsman za djecu je, vezano za privremeno zbrinjavanje maloljetnih trudnica i majki sa djetetom bez podrške u zajednici, ukazivao prethodnih godina da je neophodno u odgovarajućoj ustanovi stvoriti uslove za privremeni smještaj ovih maloljetnica, te im obezbijediti uspostavljanje mreže ustanova i servisa za podršku porodici, a isto je prepoznato te je uspostavljen „Majčinski dom”.
STRAŠNA STATISTIKA
Svakih sedam sekundi u svijetu jedna devojčica mlađa od 15 godina bude prisiljena da se uda, za mnogo starije muškarce, i to u zemljama kao što su Avganistan, Jemen, Indija i Somalija, ukazuje se u izveštaju organizacije Save the children.
Iz UNICEF-a su istakli da bi se još deset miliona dječjih brakova moglo dogoditi prije kraja decenije, prijeteći godinama napretka u smanjenju ove prakse.
Zbog Covida-19, zatvaranja škola, ekonomskih problema, prekida pružanja usluga, trudnoće i smrt roditelja zbog pandemije, najugroženije su djevojke zbog povećanog rizika od sklapanja braka.
Čak i prije pandemije, 100 miliona djevojčica je bilo u riziku od sklapanja dječjeg braka, uprkos značajnom smanjenju tih slučajeva u nekoliko zemalja posljednjih godina.
ZATVOR OD PET DO 20 GODINA
Krivični zakonik Republike Srpske u dijelu trgovine ljudima predviđa kaznu zatvora i u slučaju prisilnog braka.
U određenim slučajevima zaprijećena je i teška robija, u trajanju od tri, odnosno pet do dvadeset godina.
Lani je Jasmin Seferović (22) osuđen na pet i po godina zatvora za trgovinu djecom i vanbračnu zajednicu sa djetetom mlađim od 16 godina.
Njegov otac Ljubo Seferović (36) mora da plati novčanu kaznu od 5.000 KM, te žrtvina majka Almasa S. (39) 300 KM za pomaganje u zasnivanju nezakonite vanbračne zajednice.
Njoj je izrečena i uslovna kazna na godinu dana zatvora sa rokom provjere od dvije godine.
Žrtvi je „za umanjenje opšte životne sposobnosti” dosuđeno 5.000 KM.
Javnost je bila preneražena nakon informacija od prije par godina da je otac za 1.000 KM prodao kćerku (13), koja je bila žrtva seksualnog nasilja.
