SDS nikada nije pustio jako korijene u Krajini, posebno ne u Banjaluci. I tako je od njenog osnivanja. Nikada dobrovoljno nisu predali stranku na upravljanje nekom iz zapadnog dijela Republike Srpske. Dragan Čavić jeste preuzeo SDS 2004. godine samo zato što je na silu, intervencijom međunarodne zajednice, sa mjesta njenog predsjednika uklonjen Dragan Kalinić. Jedini banjalučki privremeni kadar se na čelu partije zadržao dvije godine, da bi već 2006. Mladen Bosić iz Brčkog preuzeo kormilo SDS-a. Čavić je, doduše, godinama bio zamjenik predsjednika, ali je ostao u sjeni Mirka Šarovića. I to je sve od Banjaluke što se tiče SDS-a. Da stranka i danas ima maćehinski odnos prema Krajini potvrdio je nedvano Davor Šešić, koji je prije četiri godine bio jedini direktno izabrani poslanik SDS-a sa banjalučke regije. Šešić je u međuvremenu napustio SDS, a kao jedan od razloga naveo konstantno nezadovoljstvo starih kadrova odnosom centrale prema Gradskom odboru SDS-a Banjaluka. Danas je na čelu banjalučkog odbora čovjek rođen u Sarajevu, porijeklom iz Rogatice. Zanimljiva je i činjenica da aktuleni predsjednik SDS-a, Mirko Šarović dok je bio „državni ministar“ nikada nije posjetio zapadno-krajiške opštine i Srbe koji žive u Federaciji BiH. O pomoći Drvaru, Glamoču, Grahovu i Petrovcu ne treba ni govoriti.
Ugasili se kao svijeća
Imenovanjem Milana Radovića za predsjednika Gradskog odbora SDS-a Banjaluka samo je nastavljen ignorantski odnos ove partije prema najvećem gradu Republike Srpske.
Stariji se sjećaju potcjenjivanja Banjaluke tokom ratnih dešavanja, ali poratnog perioda i na kraju pobune Biljane Plavšić protiv paljanskog dijela SDS-a.
Birači su nakon 2000. svakako znali kazniti SDS zbog omalovažavanja.
Stoga ta stranka nikada, u periodu od 2002-2004. godine nije bila ni blizu nekog ozbiljnog rezultata u Izbornoj jednici 3.
Koliki-toliki balans držao je već pomenuti Dragan Čavić koji jedno vrijeme jeste bio stvarni opozocini vođa u Banjaluci, ali sa malim učinkom.
Taj opozcioni kolač najčešće su preuzimali drugi pa je PDP jedva čekao da uleti u prazan prostor i iskristialisao kao, navodna, alternativa.
Još jedan razlog da Banjalučani zaobiđu SDS, kao što ni on nije stao uz njih.
Simbolično, ali nikada ni jedan viđeniji SDS-ovac nije viđen npr. na Kočićevom zboru. Zamislite Mirka Šarovića na Manjači.
Nemoguća misija.
Ali i dalje lažno priča da mu je stalo do naroda.
U ćorsokaku
Posljednih godina, u prosjeku, SDS je gubio oko 10 posto podrške kroz svaki izborni ciklus.
Došlo se do toga da su predsjednici gradskih odbora bili nepoznati zakletim SDS-ovcima, a kamoli široj javnosti dok je najveća opoziciona stranka spala na jednog odbornika u Banjaluci i jednog poslanika koji je, doduše prije par mjeseci, napustio SDS.
Milan Radović je svoj mandat donio iz DNS-a. Većina starih članova SDS-a je otišla poput Dragana Čavića, Nenada Stevandića i niza drugih manje poznatih imena.
Sve ovo je odgovaralo stranačkim prvacima poput Bosića, Vukote Govedarice, a posebno sada Mirka Šarovića.
Prva dvojica su ti koji su u banjalučki odbor instalirali političke anonimuse i puštali svakog ko je iole bio „Banjalučanin“, a prijetio je da preuzem vrh stranke.
PROPALI STUDENT I FOTO MODEL
Mirko Šarović je zatim napravio novu pometnju.
Našao je čovjeka u drugoj stranci, koji jeste dugo radio u Banjaluci, ali je ipak rođeni Sarajlija porijekom iz Rogatice.
Milan Radović instaliran je za zamjenika predsjednika stranke i tako prividno dat značaj Banjaluci.
Međutim, Radović je u sada svoj gradski odbor preveo većinu ljudi iz DNS-a, obračunavajući se sa starim kadrovima pa i Davorom Šešićem , tada još jedinim aktuelnim poslanikom SDS-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Na sva ključna mjesta postavio je svoje ljude, a na listi gotovo da i nema „starih kadrova SDS-a“.
Proteklih godina, Banjaluka koja je uvijek bila na jedan način buntovnik i 30-40 odsto njenih građana je uvijek glasalo protiv vlasti ko god to bio, morala je naći svog „opozicionog vođu“.
Zbog urušenog SDS-a isplivao je propali student iz bogate porodice sa rijaliti pričom, umjesto znanja i zvanja. SDS-a opet nema.
I to pogrešnim odabirom Mirka Šarovića.
U PROLAZU
Kad smo kod Šarovića, on u Banjaluku dolazi rijetko, uglavnom je – u prolazu kao Meri Cetinić, a recimo dok je bio ministar za ekonomske odnose u Savjetu ministara BiH i predstavljao kvotu Srba nikada nije posjetio povrtanike u zapadno-krajiške opštine poput Drvara, Glamoča, Petrovca i Grahova.
O nekoj pomoći tim opštinama da se i ne govori.
Sve su to slike u mozaiku propasti SDS-a u Krajini.
I onda se neki pitaju zašto Banjaluka nikada nije prihvatila ovu stranku kao svoju. pa niti SDS, Banjaluku ne vidi kao svoj grad.
ŠEŠIĆ „OTVORIO“ STARE RANE
„Odnos rukovodstva SDS prema Krajini i Banjaluci je razlog mog napuštanja.
Prethodnih nekoliko godina SDS je u Banjaluci, ali i Krajini, napustio niz članova.
Tu su osnivači, članovi, stručni i obrazovani ljudi.
Članovi sa ovog područja su bili bez ikakvog uticaja na formiranje politike stranke, a često smo imali situacije kada se Banjaluci nameću kadrovska rješenja sa strane“, Rekao je nedavno Šešić.
Kaže kako se protiv toga borio koliko je mogao, ali da to nije bilo vidljivo.
„Trudio sam se da sve ostane iza zatvorenih vrata. Moram istaći da sam iscrpio sve mogućnosti svog djelovanja u SDS kako bi se nešto promijenilo. Kada sam shvatio da ne postoji mogućnost da se kroz dogovor nešto promijeni i da ne postoji volja za razgovorom, odlučio sam da je najbolje da napustim stranku. Ostao sam u SDS praktično do kraja mandata zbog ljudi koji su glasali za mene. Za razliku od većine drugih, nisam trgovao mandatom”, uvjerava Šešić.
