Kažu da svijet i život, u svojoj suštini, u svom biću, u svom napretku, nisu satkani od bogatstva, od onog materijalnog i prolaznog. Svijet i život u svom trajanju nose humana djela i dobri ljudi. A ima ih i treba ih pominjati. Humani i dobri ljudi širom svijeta uradili su mnogo više da život ima čovjekovu mjeru, svrhu i smisao trajanja od svih silnih bogataša i “nosača novca”. Među onima koji pomažu da drugima život bude ljepši i ugodniji i Šaša je Vignjević, predsjedik Humanitarne organizacije “Srbi za Srbe”.
Humana i humanitarna djela često započnu spontano i razviju se u ozbiljnu i dugotrajnu priču. Nekako tako počela je i Humanitarna organizacija “Srbi za Srbe”. “Organizacija radi od 2005. godine. Bila je to jedna entuzijastična ideja. Preko jednog internet foruma “Serbian kafe”, krenuli smo da pomognemo neke porodice koje su ugrožene. Ekipa ljudi se okupljala na tom forumu, svakodnevno razmjenjivala razne teme i pokrenula se idejom humanosti, kad smo Srbi na riječima, ajde da budemo i Srbi na djelima. Tada je pomognuto nekoliko porodica i nakon toga nešto je to malo stalo i nakon određenog vremena javlja se ponovo ta ideja i kreće malo ozbiljnije da se radi”, kaže predsjednik organizacije Šaša Vignjević.
Za svaku pohvalu je što su organizaciju pokrenuli mladi ljudi. Kada je imao 25 godina, nošen željom da odvoji dio sebe i svog vremena za druge kojima je pomoć dobročinitelja od sudbonosnog značaja, Vignjević se 2010. godine aktivno uključio u rad organizacije. On ističe da je sve veća potreba za humanošću i da se ljudi sve više uključuju u darivanje drugima.
“Bitno je da steknemo tu kulturu humanosti, kulturu pomoći, koja i nije u dovoljnoj mjeri postojala u našem narodu, a vidi se kod nekih drugih naroda i vidi se kod naših sunarodnika koji su otišli u druge zemlje. Pomoći nekome i biti human nije ništa strano, na to treba naviknuti i prihvatiti to kao nešto normalno, kao odlazak na ljetovanje i slično. Generalno mi smo human narod. Samo naša organizacija okuplja preko sto hiljada donatora, redovnih godišnjih donatora širom svijeta. Pomoć nam je stigla iz preko pedeset zemalja”, ističe Vignjević.
Mnogo je onih kojma je pomoć potrebna. Mnogo je djece koja sanjaju vlastitu kuću, svoju sobicu i dječiju razigranost u njoj. “Nažalost, najveća potreba danas, svih porodica, je rješavanje stambenog pitanja. Stalno smo u kontaktu sa porodicama i mahom su neki radovi na rješavanju tih problema. Mnoge porodice žive u neuslovnim objektima. Pojavljuje se vlaga u kući, hladno je i počinju da stradaju djeca. Pokušavamo da toj djeci obezbjedimo što bolje uslove za odrastanje i da poboljšamo i zdravstveno i finansijsko stanje porodice, koje je rješavanjem stambenog pitanja mnogo bolje” napominje Vignjević. On ističe da je najteži dio posla odrediti prioritete. “Gleda se prije svega ugroženost i naravno priliv finansija koje diktiraju tempo, tako da pokušavamo da uskladimo dinamiku. Gledamo koje su porodice najprioritetnije i koliko je moguće da se realizuje pomoć. Nemoguće je svima pomoći i molim porodice koje čekaju da imaju razumijevanja. Nadam se da ćemo uspjeti da stignemo do velikog broja porodica.”
Vignjević pojašnjava koje su trenutne aktivnoati Organizacije. “Započeto je nekoliko kuća u Republici Srpskoj i početkom godine i prevashodno proljeća, nastavljamo sa građevinskim radovima i određujemo koje ćemo porodice posjetiti ove godine i koje planiramo da pomognemo. Sto se tiče Prijedora, trenutno u fokusu je pomoć porodici Ivetić iz Gomjenice. U pitanju je samohrani otac sa četvoro djece, koji žive u dosta teškim uslovima. Pokušaćemo da im riješimo stambeno pitanje, vjerovatno kupovinom kuće. Zanimljiv projekat je da smo pomogli i nekoliko institucija iz Republike Srpske putem jednog našeg velikog donatora iz Srbije, tako da su krenuli radovi na renoviranju vrtića u Drvaru i u jednoj školi u Osmacima”.
BILO JE PORODICA KOJE SU PRVI PUT VIDJELE KUPATILO
Vignjević ističe da je poseban osjećaj pomagati drugima i da je to nešto što razvija drugačiji odnos prema životu i ljudima koji nas okružuju, ali i koji su daleko od nas. “Jedinstven je osjećaj kada pomažemo drugima. To je proces, nije samo trenutak. Pokušavamo da taj osjećaj prenesemo putem slika, video izvještaja, pokušavamo da prenesemo našim donatorima, što je jako bitno. Bilo je raznoraznih situacija do sada. Bez obzira što je 2023. godina, postoje porodice koje su prvi put dobile kupatilo, koje nisu znale da koriste kupatilo, jer ga nikad nisu imale. Mnogim porodicama kojima smo pomogli pomoć treba i u narednom periodu. Pokušavamo da sa njima održimo kontakt i da im nastavimo pomagati koliko bude moguće. To je dvostrani odnos – koliko smo mi humani i koliko su porodica zahvalne”.
TRENUTNO 33 PORODICE NA ČEKANJU U REPUBLICI SRPSKOJ
Živimo u takvom vremenu u kojem je mnogim porodicama i mnogoj dječici potrebna pomoć dobrih ljudi. Vignjević pojašnjava koliko je Humanitarna organizacija “Srbi za Srbe” do sada prikupila pomoći. “Za 18 godina rada prikupili smo preko 11 miliona evra pomoći i pomogli preko tri hiljade porodica, koje broje negdje oko 15 hiljada djece. Podaci za Republiku Srpsku su otprilike takvi da imamo oko deset hiljada redovnih donatora. Uvijek volim da naglasim da su među njima i preko 800 firmi iz Republike Srpske, institucije, gradovi, kabinet predsjednika. Zamisao je i da porodicama pružimo sredstva za rad, da im kupimo životinje za uzgoj, da proširimo to stado koje imaju. Naravno, nismo svemogući. U toku prošle godine u Republici Srpskoj uspjeli smo da izgradimo pet kuća. Još šest kuća smo, ajde da kažem, uspjeli da malo renoviramo i adaptiramo. Sredstva su ograničena, a mnogo zahtjeva. Trenutno imamo preko 33 porodica na čekanju u Republici Srpskoj. Veliki je posao pred nama da bar minimalno pomognemo porodicama kojima je pomoć stvarno potrebna”.
