Nekadašnji studenti Mašinskog fakulteta nedavno su se sastali u Banjaluci, gdje su evocirali uspomene na studentske dane. Mašinski inženjeri različitih generacija, od kojih su mnogi danas uspješni poslovni ljudi, odlučili su da ne ostanu samo na lijepim sjećanjima već da učine nešto konkretno za podršku nekadašnjem fakultetu i novim generacijama studenata. Potpisali su Deklaraciju o međusobnoj saradnji i djelovanju. Jedan od potpisnika je Goran Bojić, prijedorski privrednik i vlasnik preduzeća “Elker/lnving”.
Kako je došlo do potpisivanja Deklaracije?
– Lijepo je prisjećati se prošlosti, ali mi živimo u sadašnjosti i gledamo u budućnost Za sve nas, bivše studente Mašinskog fakulteta, karakteristično je stalno učenje, jer to je bio naš izbor u životu. Ne možete vi ostati na znanjima od prije pet godina, jer su ona već zastarjela. Morate pratiti aktuelni trenutak. Tako smo moje kolege i ja došli na ideju da sastavimo jednu deklaraciju pod motom „Obrazovanje je naš životni izbor“. To je ujedno i poruka, koliko je obrazovanje važno za formiranje pozitivne energije u društvu. Nas 150 inženjera iz 80-ih godina prošlog vijeka, okupili smo se s raznih strana svijeta, iz Amerike, Australije, Evrope, Azije itd. Tom prilikom podijelili smo emocije, prisjetili se starih vremena, kada smo se obrazovali i učili, ali i razmotrili gdje se nalazimo danas.
Šta donose analize tadašnjeg i sadašnjeg vremena, sa stanovišta obrazovanja i potreba tržišta rada?
Svi smo poslovni ljudi, koji danas radimo u različitim ekonomskim sistemima i na različitim pozicijama u društvu. Neizbježno je bilo poređenje nekadašnjeg i sadašnjeg obrazovanja, te uticaja privatnih fakulteta. Naš životni izbor bio je Mašinski fakultet. Rodila se ideja da formiramo alumni klub sa ciljem i željom da pomognemo bivšem fakultetu i studentima. Ponudili smo naša preduzeća za praksu studenata, dok ćemo najboljima obezbijediti stipendije. To je stalno učenje u radu, a kasnije i zaposlenje u našim firmama ovdje. Biće veoma interesantno studentima, jer će moći da odu u firme u Americi, Norveškoj i Njemačkoj.
Koliko se vodi računa o potrebama tržišta rada prilikom obrazovne politike? Da li bi tu trebalo nešto korigovati?
To je centralno pitanje. Očekujemo od društva veći senzibilitet prema obrazovanju potrebnih kadrova, koji su osnova za dolazak stranih investicija. Neće investicija doći ako nema kvalifikovanih kadrova, od inženjerskih, tehničarskih, majstorskih i svih ostalih. Obrazovanje bez onoga da djeca budu u stalnoj praksi sa tekućim tehnologijama je nemoguće. Mi ćemo ovih dana u Banjaluci potpisati sporazum o praksi ne samo sa državnim Mašinskim fakultetom, već i sa Univerzitetom „Apeiron“, kako bi odmah po završetku fakulteta, studenti bili spremni da rade i privređuju. Mi i danas učimo. Sada je sve mnogo kompleksnije, tu se prepliće i tehnika, ekonomija i pravo. Bitno je da u tom obrazovnom ciklusu ljudi rade na projektima, jer se tako najbolje nauči ono što je potrebno i ovlada potrebnim alatima.
Na koji način ćete nagraditi najbotie studente?
Ovih dana ćemo potpisati ugovore o stipendiranju stri najbolja studenta Mašinskog fakulteta, a to će postati praksa i ubuduće.
Smatrate li da se, u posljednje vrijeme, polako mijenjaju neka ustaljena mišljenja, primjera radi, kod učenika koji upisuju srednje škole? Neki obrazovni profili više nisu u fokusu, dok su neka zanimanja sve traženija, poput CNC operatera.
CNC operater je značajno zanimanje, ali prije njega dođu inženjeri koji trebaju napisati tehnologiju, koji trebaju dizajnirati sam proizvod, da bi mašina mogla da radi i da bi to stavili u funkciju. I onda dođe na kraju i CNC operater u svemu tome. Dakle, taj lanac mora ići od vrha do dna. Prije nekoliko dana, dogovorili smo s direktorom prijedorske Mašinske škole da stipendiramo najbolje učenike i da im obezbijedimo praksu i posao u našem preduzeću.
Veoma je bitno da se studenti obrazuju u skladu s novim tehnologijama koje su danas hit i koje njih kvalifikuju da lakše dođu do posla, jer sve te mašine su napisane, isprogramirane, napravljene na novim tehnologijama. To je i naša poruka: obrazujte se, učite i stalno učite. Mi smo sad pred penzijom, ali i danas se jednako uči kao i prije 40 godina. Mašinski fakultet je i dalje težak, međutim, sada se sve radi putem računara. Sadašnjim studentima je lakše, ali je sam fakultet jednako zahtjevan kao i kada smo mi studirali.
