Kirilo Aleksandrijski je bio blizak srodnik Teofila Aleksandrijskog, patrijarha aleksandrijskog, poslije njegove smrti je izabran za patrijarha.
Vodio je tri ljute borbe za svoga života: s jereticima Novacijanima, s jeretikom Nestorijem i sa Jevrejima u Aleksandriji. Novacijani su postali u Rimu i tako prozvani po Novacijanu prezviteru, jeresonačalniku.
Oni su se gordili svojom vrlinom, hodili su obučeni u bijelo odijelo, zabranjivali su drugi brak i držali su da se ne treba moliti za one koji učine smrtni grijeh, niti primati natrag u crkvu one koji jedanput otpadnu od crkve, pa ma se oni gorko kajali.
S Jevrejima bila je borba mnogo teža i krvavija. Jevreji su se bili osilili u Aleksandriji još od početka, kako je Aleksandar Veliki zasnovao taj grad. Njihova mržnja prema hrišćanima bila je ljuta i smušena. Oni su ubijali hrišćane mučki, trovali, na krst raspinjali.
Tom Saboru predsjedavao je sam Kiril, zastupajući u isto vrijeme i papu rimskog Celestina, po molbi ovoga, koji zbog starosti nije mogao doći na Sabor, piše Magazin Novosti.
Nestorije bude osuđen, anatemisan, i od cara prognan na istočnu granicu carstva, gdje je i umro smrću užasnom (jer mu crvi razjedu jezik, kojim je hulio Presvetu Bogorodicu nazivajući je Hristorodicom). Poslije svršene borbe Kiril je u miru proživio i revnosno pasao stado Hristovo. Predstavio se Gospodu 444. godine. Za njega se kaže da je sastavio “Bogorodice Djevo”
Molitva
Bogorodice Djevo,raduj se Blagodatna Marijo,Gospod je s Tobom:blagoslovena si Ti među ženama,i blagosloven je Plod utrobe Tvoje,jer si rodila Spasitelja duša naših.
