Danas Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici proslavljaju rođenje svetog Jovana Krstitelja jednog od najvećih svetaca.
Rođenje svetog Jovana Preteče i Krstitelja Gospodnjeg, u narodu praznik poznatiji pod nazivom Ivanjdan jedan je od najvećih hrišćanskih praznika koji se obilježava 7. jula po gregorijanskom, odnosno 24. juna po julijanskom kalendaru.
Srbi i svi pravoslavni vjernici za ovaj dan vezuju veliki broj običaja i narodnih vjerovanja. Današnji praznik najveći je uoči Petrovdana, a pada u sred Petrovdanskog posta, pa se danas posti na ulju.
Ivanjdan se može nazvati i djevojačkim praznikom jer je čitav niz rituala povjeren djevojkama. U mnogim našim krajevima, noć uoči Ivanjdana djevojke pale ivandanjske vatre, beru cvijeće i trave, pjevaju i pletu vijence.
Običaji na Ivanjdan
Djevojke iz Gruže palile su s večeri živu vatru ili kres, a s vijencima ivandanjskog cvijeća cijelu noć su igrale i pjevale. U ranu zoru su se razilazile, a svaka je nosila ugarak iz vatre, a ispleten vijenac bi stavljala na vrh kapije. Slično se radilo i u čačanskim selima. Sve se to radi u šali pa je djevojački smijeh i cika odzvanjao u noći. Ovdje se takođe vjeruje da ove noći treba hvatati svice i nositi kući.
U vinogradima se ništa ne radi. Vinogradari se čuvaju i da uđu u vinograd tri dana prije i tri dana poslije Ivanjdana. Kažu da tih sedam dana vinograd najviše napreduje, jer ga čuva Sveti Jovan. Gružanke djevojke posade u saksiji malo žita, a na Petrovdan gledaju kako je niklo.
Ivandan se smatrao značajnim praznikom i za njega je bio vezan čitav niz obreda. Veče pred Ivanjdan djevojke su brale ivanjsko (žuto ili crveno) i petrovsko (plavo) cvijeće, stavljale ga na jedno mjesto, a zatim od tog cvijeća plele vijence koje su potom stavljale na sve zgrade, torove, vrata, njive, livade, pa i na krst u selu.
Smatra se da vijenci predstavljaju Sunce
U istočnoj Srbiji bilje se bere uglavnom na praznike jer ljudi vjeruju da tada imaju podršku nebesa.
Primarijus dr Petar Paunković, koji decenijama istražuje narodnu medicinu u Srbiji, pri Srpskom ljekarskom društvu, zabilježio je i vjerovanje da se kroz vijence od upletene jovanove trave, na Ivanjdan, provlače i žene koje nemaju djecu.
U narodu postoji običaj da se ljudi na Ivanjdan bratime i kume „po Bogu i svetome Jovanu“. Potom se kupaju u rijeci da voda odnese urok, zli usud ili bolest. Ukoliko je žena imala nekoliko uzastopnih pobačaja, na dan Svetog Jovana posjećuje osobe koje nose ime Stana ili Stanka. Ako ih ima više, obilaze svaku kuću, uzimaju strukove trave iz vjenčića i prave svoj vijenac. Sa njim na glavi kupaju se u rijeci i vjeruju da će im sljedeća trudnoća uspjeti, piše Kurir.
Kojim god povodom da su pravljeni, vjenčići od jovanove trave (Melilotus officinalis) sutradan se kače iznad ili sa desne strane kućnih vrata. Vjeruje se da će štititi dom od nesreće tokom cijele naredne godine.
U narodu postoji običaj da se ljudi na Ivanjdan bratime i kume “po Bogu i svetome Jovanu” stoga što se Jovan Kristitelj, koji je rođen na današnji dan po starom računanju vremena, smatra uzorom karakternosti i poštenja.
