Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave Svetog prepodobnog Tomu Maleina.
Prepodobni Toma prvo je bio vojvoda, proslavljen hrabrošću i bogatstvom. Snažan tijelom i hrabar u bitkama, on je mnogo puta odnio slavne pobjede nad neprijateljskim vojskama. Zatim, je zavolio Hrista više od svijeta i svega u svijetu, on je ostavio sve i uzeo na sebe laki jaram Hristov monaški čin.
Podražavajući siromaštvo i smirenost Gospoda Hrista, on je obilazio monaška obitališta, učeći se od bogougodnih podvižnika usavršavanje u vrlinama. A kada, željan najsavršenijeg podvižništva i molitve u tišini, odlučio je da ide u pustinju, pa je udostojen da noću pred njim ide ognjeni stub i sveti porok Ilija, vodeći ga u njedra pustinje.
Vođen od takvih putovođa, prepodobni Toma je došao u goru zvanu Malea, do Svete Gore. Tu je usamljenički živio po Božjoj volji i uživao je božanstvena otkrivenja.
Kao što je ranije, dok je živio u svijetu, hrabro pobjeđivao vidljive neprijatelje, tako i sada, po povlačenju iz svijeta, živjeći u pustinji on neprestanom molitvom kao oštrim mačem junački je razbijao i proganjao nevidljive vojske zlih duhova.
Kao što se od ljudskih očiju ne može sakriti grad koji stoji na gori i zvijezda koja na nebeskom svodu sija, tako se i prepodobni Toma nije mogao sakriti od ljudi u pustinjskoj gori Malei, na kojoj je on svojom svetošću sijao kao jarka zvijezda i ozaravao zemlju.
Kada su ljudi doznali za njega, on je postao vidjelo pomračenima i utočište onima su koji su pribjegavali k njemu, jer je on dobio od Boga silu čudotvorstva i blagodat iscjeljenja. On je čudesno iscjeljivao svaku bolest, slijepima davao vid, hromima vraćao sposobnost da pravo i lako hodaju i uspijevao je da na bezvodnom mjestu molitvom izvede izvor vode.
Stojeći na molitvi, prepodobni je sijao kao ognjeni stub, što su sa velike daljine viđali ljudi očišćenog razuma.
Tropar
Bože otaca naših, čini uvijek sa nama po Tvojoj krotosti, ne napuštaj nas Tvojom milošću, no njihovim molitvama u miru uredi život naš.
Prepodobni Toma činio je mnoga čudesa ne samo za života na zemlji, nego i nakon što je umro jer su njegove mošti činile čuda. Ljudi koji su sa vjerom dolazili, dobijali su vrlo brzo i na natprirodan način iscjeljenja od svakovrsnih neduga i neizlječivih bolesti.
