Advokat Goran Bubić, branilac predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, ukazao je da praksa javnog pritiska na Sud BiH nesumnjivo krši standarde poštenog sudskog postupka, koji je civilizacijski standard.
Bubić je pojasnio da u predmetu protiv predsjednika Srpske Tužilaštvo BiH pokušava nepravom i politikom, koje uvlači u sudnicu, napasti i nadvladati pravo.
– Podizanjem optužnice protiv Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, politika je očigledno provalila u Tužilaštvo BiH. Da bi se optužnica Tužilaštva BiH i potvrdila potrebno je da politika provali i u Sud BiH. Ne postoje pravne norme koje podržavaju visokog predstavnika u BiH kao zakonodavca, niti dokument koji aktivno legitimiše Kristijana Šmita kao visokog predstavnika – istakao je Bubić.
Da bi se optužnica potvrdila, naveo je Bubić, Tužilaštvo BiH treba Sudu BiH da ponudi najmanje dvije stvari.
– Prvo, pravnu normu iz koje proizilazi da je visoki predstavnik nadležan “da donosi zakone” u BiH. Postoji li ovakva pravna norma, uključujući i bilo koju ugovornu odredbu Dejtonskog sporazuma, s aneksima? Ne postoji. Druga stvar, pravni dokument o naimenovanju Kristijana Šmita za visokog predstavnika. Postoji li ovakav dokument? Ne postoji – ukazao je advokat Bubić.
On je podsjetio da postoji dugogodišnja “praksa” da visoki predstavnik donosi zakone u BiH i da se predstavlja kao zakonodavno tijelo, mimo sadržine Ustava BiH, kao i svih važećih zakona u BiH, i mimo sadržine Dejtonskog sporazuma.
– Nije sporno ni da su ugovorne strane koje su zaključile i potpisale Dejtonski sporazum, kao i subjekti prava u BiH trpili ovakvu praksu. Ali kada se takva praksa ospori od ugovornih strana, kao što je u ovom slučaju osporena od Narodne Skupštine Republike Srpske, onda su relevantne ugovorne odredbe Dejtonskog sporazuma i pravne norme koje predstavljaju pravni poredak u BiH. Da bi potvrdio predmetnu optužnicu Sud BiH se ne može pozvati na “praksu” ili “politiku” koju su do sada stvarali visoki predstavnci /od kojih je legitimno izabran bio samo prvi, Karl Bilt/, već na pravnu normu iz koje proizilazi “nadležnost visokog predstavnika u BiH da donosi zakone”. A relevantna pravna norma ne postoji. Osim toga, kako je već pomenuto, u ovom slučaju mora postojati i dokument o postavljenju Kristijana Šmita za visokog predstavnika u skladu s odredbama Dejtonskog sporazuma – pojasnio je Bubić.
Kao što se jasno zaključuje iz sadržine temeljnog teksta Dejtonskog sporazuma, dodao je on, uopšte se ne pominje visoki predstavnik, koji se ne pominje ni u Ustavu BiH.
– Visokog predstavnika su Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma ustanovile ukupno pet ugovornih strana i to: “Republika BiH”, SR Јugoslavija /pravni sljednik Srbija/, Republika Hrvatska, Republika Srpska i Federacija BiH. Nabrojane ugovorne strane su članom 1.2. Aneksa 10 konstatovale da “u pogledu složenosti sa kojima su suočene, strane traže postavljanje visokog predstavnika koji će biti imenovan u skladu s relevantnim rezolucijama Savjeta bezbjednosti UN, kako bi pomogao stranama u njihovim naporima da mobilišu, te, po potrebi, koordinišu aktivnostima organizacija i agencija koje su uključene u civilne aspekte mirovnog rješenja, izvršavajući dole navedene zadatke, na način na koji mu je to povjereno rezolucijama Savjeta bezbjednosti UN” – pojasnio je Bubić.
Prema njegovim riječima, iz ovoga slijedi da su eks kontraktus isključivo strane-potpisnice Aneksa 10 ovlaštene da zatraže postavljanje visokog predstavnika.
– Niko drugi po Dejtonskom sporazumu i njegovom Aneksu 10 nema pravo tražiti ni predlagati postavljanje visokog predstavnika, čak ni Savjet bezbjednosti UN, koji to samo potvrđuje. U cijelom Dejtonskom sporazumu, a ni u Aneksu 10 ne postoji nikakvo tijelo koje se zove Savjet za implementaciju mira, niti nekakav njegov upravni odbor, niti ikakvo ovlaštenje za ta nepostojeća tijela. Štaviše, Evropski sud za ljudska prava identifikuje PIK kao “neformalnu grupu država”, koja suštinski predstavlja ostatak mirovne konferencije za drugu Јugoslaviju. Taj ostatak se nastavio sastajati kao PIK i nakon proteklog rata u BiH – podsjetio je advokat Bubić.
On je ukazao da od 2000. godine postoji samo upravni odbor nepostojećeg PIK-a /nema osnivačkog akta, bilo kakvih pravila, poslovnika i slično/ koji se sastajao dva puta godišnje u Sarajevu na nivou političkih direktora ministarstava spoljnih poslova država, članica tog de fakto i de jure neformalnog organa.
– Znači da bi Sud BiH kod ocjene uslova za potvrđivanje optužnice trebao razmotriti opšte pitanje nadležnosti visokog predstavnika da donosi zakone u BiH, a posebno da provjeri postoji li dokument o aktivnoj legitimaciji Kristijana Šmita da vrši poslove visokog predstavnika jer je to bila suština odbrane predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, koju je dao u istražnom postupku – rekao je Bubić.
Kao branilac, Bubić je podsjetio da ovakva odbrana predsjednika Republike Srpske nije proizvoljan stav Milorada Dodika.
– Republika Srpska je na sjednici Narodne skupštine, kao najvišeg organa strane-potpisnice Aneksa 10, razmatrajući Informaciju o primjeni Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma, na sjednici održanoj 10. marta 2021. godine, pored ostalog zaključila: “Narodna skupština Republike Srpske konstatuje da su u skladu sa Aneksom 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, čiji potpisnik je i Republika Srpska, samo strane ugovornice nadležne da traže postavljanje visokog predstavnika. Brojni visoki predstavnici su bezobzirno urušavali vladavinu prava, kršeći i međunarodno i domaće pravo, ignorišući usko definisana ograničenja mandata dodijeljenog visokom predstavniku Aneksom 10″ – naglasio je branilac predsjednika Republike.
On je naveo da Narodna skupština Republike Srpske uvažava svakog predstavnika međunarodne zajednice koji iskreno želi da pomogne BiH, ipak, zbog elementarnog nepoštovanja vladavine prava u vidu kršenja Aneksa 10 kakvo je ispoljeno od svih visokih predstavnika, Republika Srpska ne može prihvatiti nametanje bilo koje ličnosti za visokog predstavnika, podsjećajući da je postavljanje visokog predstavnika uslovljeno saglasnošću strana potpisnica Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma.
S tim u vezi, Narodna skupština Republike Srpske smatra da su dosadašnja nominovanja, izbor i potvrđivanje visokog predstavnika nedovoljno transparentni, jer nije uvažavana neophodnost konsultacija i pribavljanja saglasnosti strana, kako je predviđeno Aneksom 10. Ovo predstavlja dovoljan osnov za odbacivanje bilo kog imenovanja visokog predstavnika bez procedure predviđene Aneksom 10”, naglasio je Bubić.
On je konstatovao da se ne može onda pojaviti Kristijan Šmit, nepotvrđen od Savjeta bezbjednosti UN, predstavljajući se kao visoki predstavnik i proglašavati zakone koje Tužilaštvo BiH uzme “zdravo za gotovo”.
– Slijedi da Milorad Dodik, kao legitimno izabrani predsjednik Republike Srpske, samo slijedi volju najvišeg zakonodavnog organa Republike Srpske. Tako i u ovom slučaju, koji Tužilaštvo BiH želi predstaviti krivično-pravnim, Milorad Dodik samo potpisuje ukaze o proglašenju zakona koji je usvojila Narodna skupština. Obavlja poslove u okviru nadležnosti funkcije na koju je izabran voljom građana – rekao je Bubić u izjavi za Srnu.
U ovom slučaju, naglasio je on, vrši se očigledan pritisak na Sud BiH saopštenjem iz Kancelarije visokog predstavnika, kao i ambasada nekih država, evidentnom zamijenom teza: Ne postavlja se Milorad Dodik kao predsjednik Republike Srpske “iznad zakona”, kako saopštavaju, jer on samo vrši svoju ustavnu i zakonsku funkciju, u skladu s ustavnim poretkom i BiH i Republike Srpske.
– Iznad zakona se postavljaju autori ovakvih saopštenja, a ne Milorad Dodik. Ovakva praksa javnog pritiska na Sud BiH nesumnjivo krši standarde poštenog sudskog postupka, koji je civilizacijski standard. U ovom predmetu Tužilaštvo BiH pokušava nepravom i politikom, koje uvlači u sudnicu, napasti i nadvladati pravo. Upornim vraćanjem tema i spornih pitanja koji su i doveli do tragičnog sukoba u BiH, od međunarodnih zvaničnika, što je evidentno prethodilo ovom krivičnom postupku, svjedoči da ovo nije postupak protiv Milorada Dodika kao pojedinca, već su meta predsjednik Republike Srpske i uopšte ustavni poredak uspostavljen Dejtonskim sporazumom. Zato je ovo politički proces, s opasnim ciljevima, a ne samo krivično-pravni postupak protiv jednog pojedinca – ukazao je Bubić.
On je naglasio da politici ne smije biti mjesto u sudnici, dodavši da je prosto nevjerovatno kako je ovo jedna tragična zemlja koju neće da ostave na miru.
– Nakon 100 i nešto godina praktično se ponavljaju takozvani veleizdajnički procesi montirani i autorizovani od stranaca koji promovišu sebične politike koje su i dovele do proteklog rata u BiH. Ovdje nema sumnje da pravo mora imati prednost nad nepravom i politikom koju promoviše Tužilaštvo BiH. Ovakvo ponašanje ne smije dobiti sudski legitimitet – poručio je branilac predsjednika Republike Srpske Goran Bubić.
