Iako je Srba u Sarajevu sve manje, od prošle noći u tom gradu “stoluje” srpski kralj. Spomenik Stefanu Tvrtku Prvom Kotromaniću, srpskom srednjevjekovnom vladaru, postavljen je u sred Sarajeva, kod zgrade Predsjedništva BiH.
A uz spomenik, već gotovo tradicionalno, “inaugurisani” su i falsifikati. Da li zbog toga, izostalo je javno “spektakularno” otkrivanje. Sve je učinjeno u noćnim satima.
– To je krivično djelo. Zaprijećena je kazna zatvora i ja zaista uz najveću želju da postavim spomenik, a legalista sam, nikada neću ići ka tome da napravim krivično djelo – rekla je ranije gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić.
Rekla, pa porekla! Ne prvi put, “legalista” Benjamina Karić i ranije je krivotvorila epitafe i memorijale, poput onog na srpskom stratištu Kazani. Ovaj put “zaronila” je u istoriju još dublje. I falsifikovala još više! Očigledno svjesno, grubo prekršila zakone i podzakonske akte koji tretiraju Dejtonski aneks osam mirovnog sporazuma i bez obavezujuće saglasnosti nadležne Komisije na zaštićenom teritorijalnom obuhvatu postavila statuu.
– Ukoliko je bilo kakva saglasnost sad izdana za ovo aktuelno postavljanje, ona nije pravovaljana – istakla je član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH Anđelina Ošap Gaćanović.
Dok se čeka reakcija policijsko-tužilačkih istražilaca, vodeći sarajevski “legalista” krši i Međunarodne konvencije i povelje o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine i nematerijalnog kulturnog naslijeđa.
Srpskom vladaru bizarno je modifikovala i ime i istorijsku titulu. A sve zarad izmaštane sarajevske “tisućljetne bosanske historije”. Iz sarajevske istorijske magle, po kiši i pod okriljem noći, umjesto srpskog kralja iz davnina, “iskočio“ je bosanski. I “razmahao” se na glavnom gradskom trgu, nepotpunog imena kao Tvrtko Prvi Kotromanić, bez, valjda gadljive, nemanjićke titule “Stefan” koja je baštinik duhovne tradicije svetorodne srpske dinastije. Istoričari u nevjerici!
– To je samo nastavak ranijih politika kojim se uz grubo falsifikovanje istorijskih nastoji izgraditi jedna vještačka nacija na ovom prostoru i negdje dokazati teza političkih tih bošnjačkih krugova da Srba na ovim prostorima u Srednjem vijeku nije bilo. Naravno to je netačno o tome svjedoče mnogobrojni istorijski srednjevjekovni izvori – istakao je istoričar Bojan Krunić.
Između ostalog i sam čin krunisanja obavljen o Mitrovdanu 1377. godine nad moštima Svetog Save, u tada najznačajoj srpskoj svetinji u manastiru Mileševa kod Prijepolja. A nikako u Milima kod Visokog kako Tvrtkovi sarajevski “simpatizeri” i njihovi “sufleri” pokušavaju srpsku istoriju da “prekroje”. Kraljevsku krunu na glavu stavio je mileševski Mitropolit i ozvaničio titulu koja se iščitava i iz, svega godinu kasnije napisane i očuvane Tvrtkove povelje Dubrovčanima.
Tvrtko je sve do 1390 godine nosio titulu Kralja Srbljem, Bosne, Primorja i zapadnih strana. Iz ove se titule jasno vidi da je vladao samo nad jednim narodom – Srbima. Iz ovoga se jasno vidi koliko je Tvrtko bio svjestan da je Srbin i da u Bosni žive samo Srbi. Njegovi nasljednici ponovo ističu titulu Kralj Srbljem, ali su Bosnu navodili samo kao teritoriju kao i ostale teritorije koje su ređali u nastavku poput Usora, Soli, Donji krajevi, zapadne strane, Podrinje, Hum, Dalmacija, Primorje.
I još mnogo sličnih sačuvanih povelja i prepiski vladara i vlastele iz tog vremena, nasljednika kralja Stefana Tvrtka. I u svakoj ista titula – i početak rezervisan za sveto trojstvo, a nikako za “Alahu ekber”. Baš kao skoro dva vijeka starija Povelja Kulina bana – najstariji pisani spomenik na srpskom narodnom jeziku, a nikako “kamen temeljac bosanske pismenosti i države”, kako to opet sarajevski prerađivači istorije žele da prikažu. I ova povelja je pisana ćirilicom, a nikako “bosančicom“. I original tog navodnog “rodnog lista” Bosne, čuva se ne u Sarajevu ili Ankari, već u Sankt Peterburgu, u Rusiji.
– Iz svih tih njihovih svojatanja mi možemo samo da vidimo te njihove prikrivene namjere da kroz iskrivljivanje istorijskih činjenica zapravo stvaraju jednu nepostojeću etničku grupu na ovim prostorima – dodao je Krunić.
Istorija se stvara, a ne izmišlja. I to bi sarajevski kvazi-istoričari i legalisti trebalo da znaju kada u ekspanziji zakašnjele izgradnje nacije prekrajaju istorijske činjenice, ćirilicu proglašavaju bosanskom, stećke bogumilskim, ili pet vijekova staro Čajničko Јevanđelje fabrikuju kao bosansku ostavštinu.
