Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas proslavljaju Svetog mučenika Andreja.
Biješe oficir tribun – u rimskoj vojsci u vrijeme cara Maksimijana. Po rođenju iz Sirije, i sa službom u Siriji. Kada Persijanci ugroziše vojskom rimskoj carevini, to Andreju bi povjerena vojska u borbi protiv neprijatelja. Tom prilikom Andrej bi proizveden za vojvodu – stratilata.
Potajni hrišćanin, ma da još nekršten, Andrej se pouzda u Boga živoga, i od mnoštva vojnika odabra samo najbolje i pođe u boj. Pred bitku on reče vojnicima svojim, da ako budu svi prizvali u pomoć jedinog istinitog Boga, Hrista Gospoda, neprijatelji će se njihovi kao prah rasprštati ispred njih. I zaista svi vojnici, oduševljeni i Andrejom i njegovom vjerom, prizvaše u pomoć Hrista i učiniše juriš.
Persijska vojska bi satrvena potpuno. Kada se pobjedonosni Andrej vrati u Antiohiju, neki zavidljivci ga optužiše kao hrišćanina, i carski namjesnik pozva ga na sud. Andrej otvoreno izjavi svoju nepokolebljivu vjeru u Hrista.
Poslije ljutih muka namjesnik baci Andreja u tamnicu i pisa caru u Rim. Znajući ugled Andrejev u narodu i u vojsci car naredi namjesniku da pusti Andreja u slobodu, no da vreba drugu priliku i drugi razlog (a ne vjeru) te da ga ubije.
Kroz Božje otkrovenje Andrej saznade za tu naredbu carevu, pa uzevši sobom svoje vjerne vojnike, 2593 na broju, ode s njima u Tars Kilikijski, i tu se svi krstiše od Petra episkopa. Gonjen i tu od carskih vlasti, Andrej se s družinom svojom povuče daleko u planinu jermensku Tavros. Tu u jednom klancu, kada su bili na molitvi, stiže ih vojska rimska i sve do jednoga posiječe. Niko se od njih nije htio ni braniti, no svi su bili željni mučeničke smrti za Hrista. Na tom mjestu, gdje se izli potokom krv mučenička, izbi ključ ljekovite vode, koja iscjeljivaše od svake bolesti. Petar episkop dođe potajno sa svojim ljudima, i časno sahrani tijela mučenika na tom istom mjestu. Postradaše svi časno, i uvjenčani vijencima besmrtne slave preseliše se u carstvo Hrista Boga našega, piše Magazin Novosti.
Tropar
Ostavivši slavu zemaljskog dostojanstva, nebesko Carstvo si naslijedio: Kapljama krvi, kao veličanstvenim dragim kamenjem, neuvenljive vijence si ukrasio, i ka Hristu si priveo sabor mučenika. Sa zborom anđelskim u bezvečernjoj svjetlosti, nezalazno Sunce, Gospoda Hrista, si pronašao, Sveti Andreje Stratilate: Njega stalno moli, sa onima koji postradaše sa tobom, da spase duše naše.
