(VIDEO) “Ja ću izaći iz te kuće, on neće” Ljubišina porodica je prije 30 godina usvojila Amela, pružili mu SIGURNOST I DOM, ovo je jedna dirljiva priča
U trenucima kada život stavi nekoga pred zid, ponekad je dovoljna jedna ispružena ruka da sve promijeni. Takvu ruku spasa imao je prije 30 godina jedan musliman Amel iz Bosne i Hercegovine, kada ga je od beznađa spasila srpska porodica iz Prijedora i pružili mu sigurnost i dom.
Ljubiša Kobas, poznati humorista iz Prijedora, podijelio je priču o svom bratu po srcu Amelu, kojeg je njegov otac bez mnogo razmišljanja, prije trideset godina usvojio, u trenutku kada nije imao nikoga i kada je, očajan, želio da okonča svoj život.
Kako je Ljubiša otkrio, Amel je bio na ivici života, bez nade i oslonca, dok se nije pojavila porodica Kobas i dala mu razlog da nastavi dalje.
U početku su mislili da će ga ugostiti na nekoliko dana, ali su mu zapravo zauvijek otvorili vrata svog doma i srca.
– Moja kuća inače ima usvojenog muslimana, 30 godina. Moj otac ga je usvojio, živi sa nama, dijeli komad hljeba sa nama, malo ljudi zna za to… Slažemo se kao dva rođena brata. On je Amel, selo Fajtovci, Sanski Most. Moj otac ga je usvojio, nije imao momak gdje, nije imao kud. Imao je rješenje da ode pod voz, da se baci pod voz i da se ubije. Mislim, možeš li da zamisliš sad, kad gledaš čovjeka koji nema rješenja. I ja se pojavim, imam rješenje, kažem ti ‘popakuj stvari, ideš kod mene par dana’. Međutim, to par dana je ostalo zauvijek… – rekao je Ljubiša u intervju za Jutjub kanal “Đorđe Savanović”, čiji isječak je prenijela Instagram stranica “official.bih.srb.hr.cg”.
“Ja ću izaći iz te kuće, on neće”
Danas, nakon tri decenije zajedničkog života, Ljubiša kaže da bi on mogao da ode iz kuće, ali Amel nikada – jer je to sada i njegov dom.
– To je je tako što se tiče moje porodice. Izašli smo u susret jednom dječaku i to je to. Moj dom, njegov dom, ja ću izaći iz te kuće, on neće izaći iz kuće – dodaje on.
“Čovjek sa velikim slovom Č”
Ispod snimka na pomenutoj Instagram stranici našli su se, očekivano – komentari divljenja i poštovanja prema predivnom i ljudskom gestu porodice Kobas.
– Bravo! Ipak je biti čovjek nešto najljepše na svijetu. Hvala vam i želim vam svako dobro”, “Čovjek sa velikim slovom Č… Njemu nije bila važna nacionalnost, već ljudskost koju nosi u sebi. Kada bi svako od nas bio čovjek, ovaj svet bi bio raj”, “Svaka čast tvom ocu, Bog vas sve blagoslovio”, “Lako je biti nečovjek, ali teško je biti čovjek… Kapa do poda. Bog vam dao svako dobro, zdravlje i sreću”, “On ima vas. Vaša kuća je bogatija za još jednog sina, brata”, “Divni ljudi. Kakav gest dobrote – pisali su oni.
