Da li je Viktor Orban vidovit državnik, ili je samo dobro informisan. Prvi se od Srbije ogradio tri metra visokom bodljikavom žicom. Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica Hrvatske, najavljuje nešto slično, ona samo slijedi Orbana i Brisel. Krupni događaji se ne dešavaju slučajno, prije će biti da se igra po ispisanom scenariju.
Srbiju ne ograđuju žicom samo Mađari i Hrvati. Tu su Englezi i Angela Merkel, oni podižu civilizacijski zid oko Srbije, traže od premijera Vučića da prizna kosovsku nakazu od države, pa će mu udijeliti mrvice s briselske trpeze. Insistiraju da priznamo to njihovo kopile, da Šiptari upravljaju kosovskim kulturnim i istorijskim nasljeđem koje su oni više puta palili i skrnavili, pa smo još i krivci ako to nećemo. Samo je pitanje gdje će se opet pojaviti firma čiji je logo “Arbeit veroffentlichvungen”, iliti “Rad oslobađa”?
Sve se svodi na dilemu – kome je to Kosovo najskuplja riječ, Srbima ili Zapadu? Srbima je to starozavjetno žezlo, Zapadu, kažu, samo onaj trenutak kad je Medlin Olbrajt u Švajcarskoj početkom osamdesetih minulog vijeka srela uparađenog pastuva Hašima Tačija. Jer, kad su agenti CIA i SAS-a počeli da obučavaju Šiptare, da ih naoružavaju i spremaju za pobunu, novinari sa Zapada su mi pričali da je sve ovo privatni rat Medlin Olbrajt. Ali bilo kakva, pa i loša objašnjenja ne rješavaju naš problem. SAD, Britanija i Njemačka vraćaju nas tamo gdje je bio Milošević 1998. kad su od njega tražili da potpiše otcjepljenje Kosova. Poslije je na tom ispitu pao Đinđić kad je krajem 2002. napisao pismo petorici predsjednika najvećih sila tražeći da Kosovo bude vraćeno u granice države Srbije. Ubili su ga. Koštunici su namjestili igru s paljenjem američke ambasade da bi ga politički uništili.
S tom odvratnom moći suočio se sad i Aleksandar Vučić. On je, međutim, savladao tu lekciju. Shvatio je da se ne vrijedi svađati sa moćnima, pa je poručio da Srbija može biti snažna jedino ako nije sama. On će pregovarati s Briselom, zagovarati evropski put, i neće se odreći Rusije. Zbog čega vjerujem da su nam zapadne prestonice učinile uslugu s novim kosovskim ultimatumom? Najprije, niko Srbiji neće izgraditi državne institucije, podići privredu i urediti zemlju do ona sama. Jer realno, nikad ne bismo ušli u EU i da nije Kosova, oni nas neće, za njih smo samo mala Rusija. Srbija zapravo nema izbora, mora sama da poraste u stabilnu zemlju, u napredno demokratsko društvo. A samo takva Srbija može štititi Republiku Srpsku. Nije im to namjera, ali svi oni zapravo rade za interes Srbije, više nego mi sami. Pomažu nam da se riješimo EU magle i da se okrenemo sebi.
