Dolazak premijera Vučića u Sarajevo na zajedničku sjednicu Savjeta ministara BiH i Vlade Srbije kao da je samo priprema, odnosno najava za njegov drugi dolazak u Srebrenicu, planiran za 11. novembar, tačno četiri mjeseca od prethodnog dolaska.
Vučićev boravak u BiH mogao bi se posmatrati sa političkog i podjednako važnog, bezbjednosnog aspekta. Gledano sa političkog aspekta, premijer Srbije se uporno trudi da poboljša odnose između Srbije i BiH, ali isto tako i da napravi most između srpskog i bošnjačkog naroda. To je težak neimarski poduhvat, stubove mu zapljuskuju vijekovi neslaganja, mržnje i mnogo prolivene krvi. I u velikim, svjetskim sukobima, najveće srpske i bošnjačke žrtve pale su kao posljedica međusobnog ubijanja, a svaki novi rat kao da je bio nastavak prethodnog. Iako se u Potočarima suočio sa velikim izlivom bijesa i mogao životom platiti svoju odluku da, uprkos upozorenjima bezbjednosnih službi, dođe na obilježavanje dvadesetogodišnjice tragičnih događaja u Srebrenici, Vučić nije odustao od nauma da zacijeli srpsko-bošnjačke odnose. Da li će uspjeti, odnosno da li će njegova ispružena ruka ostati da visi u vazduhu kao što se dogodilo prije četiri mjeseca, ne zavisi samo od njega, već i od onoga ko tu ruku treba da prihvati.
Srbiji i BiH namijenjena je ista pozicija. To su zemlje zapadnog Balkana koje, prema riječima Angele Merkel koje je izrekla već na prvom samitu posvećenom ovom regionu, treba da se politički i ekonomski povežu sa drugim postjugoslovenskim zemljama. Put u EU za obje zemlje ostaće nedosanjan san, a što im niko neće otvoreno saopštiti. Krupnom kapitalu, odnosno vlasnicima velikih korporacija i banaka koje kroje geopolitičku mapu, nije u interesu da na Zapadnom Balkanu postoje stabilne države čije će vlade voditi autonomnu politiku, već im je cilj opšta destabilizacija regiona, u kojem će vlade biti slabe i nesposobne da se odupru otimanju resursa i pretvaranju vlastitog stanovništva u jeftinu radnu snagu. Događaji u Crnoj Goti to najbolje ilustruju. I pored otvorene prozapadne politike koju je Đukanović vodio, za Crnu Goru nema mjesta ni u EU ni u NATO-u. Podjednako kao ni za Makedoniju.
Vučićev dolazak u Srebrenicu, posmatran sa bezbjednosnog aspekta, predstavlja novi izazov za službe bezbjednosti, s tim što je ovog puta situacija jednostavnija. Naime, na osnovu Zakona o Memorijalnom centru “Srebrenica-Potočari”, nametnutom od OHR-a, obezbjeđenje Komemorativnog skupa u Srebrenici u nadležnosti je agencija za provođenje zakona koje djeluju sa nivoa BiH. Tako se došlo do situacije da je 11. jula ove godine MUP Republike Srpske mogao da obezbjeđuje samo prostor izvan mezarja. S obzirom na dugačku maršutu predviđenu prilikom Vučićevog narednog dolaska u Srebrenicu, obezbjeđenje delegacije Srbije biće u nadležnosti MUP-a Srpske, gdje se zna ko šta radi i ko za šta odgovara, te do incidenata ne bi trebalo da dođe. Biće ovo svakako i prilika da se nadležni priupitaju za rezultate istrage nemilih događaja od prije četiri mjeseca. A kako stvari stoje, istraga tapka u mjestu i vjerovatno će na tome i ostati.
