Balša Špadijer, nekadašnji savjetnik srpske delegacije tokom zaključivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, poručio je da nije vrijeme za njegovu reviziju!
On je dodao da je veto najvažniji mehanizam koji je tada dogovoren, odnosno da se odluke donose uz saglasnost sve tri strane, ali i iznio ocjenu da bi danas “možda sve bolje funkcionisalo da je u Dejtonu uspostavljen i hrvatski entitet”!
– Dejtonski sporazum bio je veliki uspjeh. U veoma složenoj političkoj, vojnoj i ideološkoj situaciji uspio je da smiri turbulentno stanje u BiH i da se potvrdi kao sporazum koji može da funkcioniše i koji i dalje ima perspektivu. Ništa se ne može mijenjati bez uvažavanja interesa RS. Dejtonski principi su u isto vrijeme garancija postojanja RS, a Srpska treba pažljivo da se odnosi prema svim prijedlozima za njegovu promjenu – istakao je Špadijer u intervjuu za Press.
Kakvi su, u vrijeme potpisivanja Dejtonskog sporazuma, bili zahtjevi Srba?
– Bio sam dio srpske delegacije u Dejtonu. Zahtjevi srpskih političkih predstavnika su bili nerealni, jer su tražili formiranje potpuno odvojene Republike Srpske, odnosno da taj dio potpuno izađe iz BiH. To je bilo nerealno, jer nije bilo podrške za takvu ideju. Velike sile nisu htjele da dijele BiH. Naprotiv, težile su tome da je povežu, jer bi dijeljenje zemlje dovelo da novih strašnih potresa, koji su ionako već postojali.
A kako ocjenjujete ono što su dobili?
– RS je u podjeli dobila vrlo značajne ekonomske objekte. U prvom momentu, a možda je to tada bilo i normalno, svi su se fokusirali na granice, a manje su željeli da sagledaju ekonomske interese. Svi su gledali u mape, površinu teritorija, te crtali i pomjerali granice. Imao sam utisak da niko ne razmišlja o tome šta dobija u ekonomskom smislu. Međutim, mislim da je RS dobila vrlo značajne industrijske i druge objekte.
Bez improvizacija!
Međunarodna zajednica, strane diplomate, ali i domaći političari često su kontradiktorni u ocjenama Dejtonskog sporazuma. U zavisnosti od aneksa koji im se sviđaju ili ne, nazivaju ga ludačkom košuljom ili temeljom za funkcionisanje zemlje. Koliko se promijenila percepcija Dejtona?
– Ludačka košulja! (smijeh op. a.) Smatram da treba da se poštuje svaka tačka Dejtona, a ne da se prave improvizacije i tumačenja koja nisu zasnovana na tekstu, jer to onda, pravno i politički, devalvira čitav koncept.
A kakvi su bili zahtjevi bošnjačke i hrvatske strane?
– Njih je interesovalo koja će prava imati dijelovi BiH, odnosno da li će biti suviše veliki ili nedovoljni da bi zemlja mogla da funkcioniše. Razumljivo, svaka strana je imala posebne interese, ali napravljen je balans. Uspjeli smo da u Ustav BiH uvedemo mehanizme odlučivanja koji se i sada pokazuju kao vrlo važni. Treba sačuvati taj mehanizam da u BiH nema nadglasavanja i da do promjena može doći samo ukoliko su sve tri strane saglasne. Možda bi to bilo nešto drugačije da je formiran i hrvatski entitet. Onda bi postojale tri cjeline i možda bi čak sve bolje funkcionisalo nego što je to slučaj danas.
Kada se sada prisjetite tog novembarskog dana 1995. godine, kako ste ga vi doživjeli, a kakvo je bilo raspoloženje na tri pregovaračke strane?
– U srpskoj delegaciji bilo je podjela. Srpsko rukovodstvo iz BiH bilo je zadovoljno i smatrali smo da smo dobili maksimalno što smo mogli. Pa, evo i danas, kada čitate ideje za reviziju Dejtona, svi su usmjereni na to da budu smanjena prava RS. Međutim, srpska strana je istovremeno bila zabrinuta kako će sve funkcionisati. Moja uloga je bila da Srbe savjetujem u vezi sa ustavnim pitanjima. Informisao sam ih šta se sprema, čemu to vodi i kako možemo da garantujemo poziciju RS. Znam da se, na drugoj strani, mnogi i danas kaju što je to tako ispalo i da je trebalo drugačije, pa čak i što je ostalo ime Republika Srpska, jer oni nemaju svoje ime, odnosno ime svog entiteta.
Ako bi se sastavljao tzv. Dejton 2, mislite li da bi velike svjetske sile biti zainteresovane za njega, bar približno kao što je to bio slučaj prije 20 godina?
– Velike sile će uvijek biti zainteresovane za ovo područje. Trenutno, stotine hiljada izbjeglica prelaze preko Balkana, kroz Srbiju i Hrvatsku, a možete li pretpostaviti šta bi bilo da krenu kroz BiH. Globalna situacija je izuzetno delikatna i napeta i zato smatram da nije vrijeme da se otvara to pitanje. Svjetske sile sada ne bi ulazile u taj projekat jer bi im on dodatno komplikovao situaciju na Balkanu, kada već imaju otvorena žarišta u, recimo, Siriji. Otvarati Dejton sada ne bi bilo svrsishodno.
