Zaplijenjeni „Ševroletov” oldtajmer star oko 80 godina i vrijedan najmanje 200.000 maraka, pokriven najlonom, i dalje stoji u magacinu Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH) u Banjaluci, čekajući da sud donese konačnu odluku i “odveze” ga na licitaciju!
To je samo jedan od desetine hiljada predmeta koje su radnici carine zaplijenili i koji čekaju okončanje sudskog procesa da bi bili uništeni ili prodati. Samo od početka ove godine zaplijenjeno je robe u vrijednosti od oko pet miliona maraka, a samo u ovom magacinu, kako se procjenjuje, “leži” više od 11 miliona maraka.
Polovna garderoba
Prema riječima Ratka Kovačevića, portparola UIO BiH, s kojim je ekipa Pressa obišla magacin, zaplijenjeni automobil će po okončanju postupka vjerovatno biti ponuđen na licitaciji, ali to neće biti slučaj sa oko 3.500 drugih vozila koja su čekajući kraj suđenja “prešišala” sedam godina starosti. Oni više ne mogu biti ni carinjeni ni prodati, pa se čeka da ih neko pošalje na uništavanje ili da budu prodati u staro gvožđe.
– Ovaj automobil je zaplijenjen u Prijedoru, a vjerovatno potiče iz tridesetih godina prošlog vijeka. Zaplijenjen je prije godinu i po dana, a vidi se da je potpuno opremljen, ima autentične dijelove iz tog vremena, drvene felne i pune pneumatike – ispričao je Kovačević.
Krave i ovce u karantinu
Kroz skladišta UIO BiH u proteklih pet godina prodefilovalo je na stotine životinja – uglavnom domaćih, koje su oduzimane od švercera na području takozvane “zelene granice”, pri pokušaju njihovog krijumčarenja iz susjednih zemalja u BiH. Dešavalo se i da se, dok je trajao sudski spor protiv njenog krijumčara, oduzeta krava oteli u karantinu, tako da je uz nju, razumljivo, u postupku išlo i njeno tele. U pomenutom periodu krov nad glavom u karantinima je našlo 477 ovaca, 279 prasadi, 23 krave, tri koze i dva konja. Ovoj prilično brojnoj grupi, doduše u akvarijumima i bazenima, društvo je pravilo i 825 ribica, ali i konzumni šarani, ukupne težine 1.020 kilograma.
Uz oldtajmer u skladištu je i više od 40 tona najkvalitetnijeg duvana koji će uskoro biti prodat, ali i onog čija se prodaja tek očekuje. Kovačević objašnjava da se ovom naredbom mijenja dosadašnja praksa čekanja na konačnu presudu i slanja na uništavanje.
– Ovo je prvi put da se radi nešto takvo, jer se akcizna roba najčešće uništava. Duvan koji je zaplijenjen je poluproizvod, jer nije sječen, pa se može prodavati, a važno je i što će donijeti znatna sredstva u budžet – kaže Kovačević.
U razgledavanju magacina naišli smo na predmete koji su nas i nasmijali i šokirali. Uz tridesetak motocikala i mnogobrojne telefone, parfeme i drugu vredniju robu, može se naći i zaprepašćujuće je velika količina zaplijenjene hrane, jeftine kozmetike i polovne garderobe. Uz 11.000 čokolada i ko zna koliko “kinder jaja”, lažnih parfema “Dior” i “Šanel”, najviše je falsifikovanih proizvoda “Prade” i “Luj Vitona”, te megapopularnih “Majkl Kors” torbica, kao i sportske obuće marki “Najki”, “Adidas”, “Tomi Hilfiger”…
Prema našim procjenama u magacinu ima najmanje 10.000 pari falsifikovanih patika koje su stigle iz Turske i koje će biti poslate na uništavanje. Ruku na srce, turski falsifikati su mnogo bolji od kineskih, a nismo uspjeli da otkrijemo po čemu se to razlikuju od originala.
– Neki proizvodi su toliko dobro kopirani da moramo pozvati predstavnike tih brendova da nam potvrde jesu li pravi ili su u pitanju kopije. Nedavno smo dobili i poruku iz španske “Prade”, pitali su da li je tačno da su naši carinici oduzeli dvije falsifikovane torbice njihovog brenda. Nama je to bilo prilično smiješno, jer evo pred nama su stotine falsifikata upravo s ovim brendom, a ko zna koliko ih još ima. Jednom smo uništavali neke patike u Mostaru i nastao je lom. Građani su počeli da grabe da izvuku nešto što vatra nije zahvatila, a poslije smo još i “dobili pikslu” od medija, jer smo uništavali obuću, a imamo toliko nezbrinutih kojima bi ona koristila. Uz dužno poštovanje, iako stoji da je obuća potrebna ljudima, kada sud odluči da nešto mora biti uništeno, jer su prekršena prava intelektualnog vlasništva nekog brenda, mi ne možemo drugačije da postupimo – rekao je Kovačević.
Hiljade stolica
U banjalučkom magacinu ima i nekoliko tona plastičnog cvijeća, jedan klavir i stotine drvenih štapova za hodanje, dekubitalnih madraca, balskih haljina i stotine pari cipela, papuča, japanki i sandala. Tu je smješteno i hiljade stolica i drugog namještaja iz puna četiri šlepera, a kojih se vlasnik odrekao da ne bi platio 40.000 KM carine. Radnici magacina su nam pokazali i desetine kišobrana, tepiha, kablova i auto-dijelova, pingpong loptica, alkoholnih pića, pa čak i toalet-papira, prastare bijele tehnike. Vrhunac su zaplijenjeni grčki stubovi, kao i kuhinja u obliku kutije za muzičku opremu.
– Ovdje je 99 odsto kineske robe. Tone garderobe, nerijetko one koja je namijenjena za daljnju prodaju, ali i polovne koja se skuplja na zapadu i ovamo stiže za sekend hend prodavnice. Ljudi najčešće dođu na granicu i prijave dio robe, a onda se naknadnom kontrolom utvrdi da je ima dvostruko više. Tada se ta roba oduzme, šalje u skladište i tu čeka – kažu radnici.
