Život svakodnevno potvrđuje validnost saznanja da “Gdje god da se dogodi zlo, tu je bio čovjek” što nas direktno upućuje na stvarnost da ovaj svijet počiva na božjoj čestici zla.

Dokazi ovih saznanja dnevno se prelistavaju pred našim očima, gdje vinovnicima žrtve služe kao koreografija dok prave predstave iza zavjese. Svi znaju da su SAD posijale “demokratiju” po sjeveru Afrike, razorile Bliski istok, zaposjele naftonosna polja u Iraku, htjele i u Siriji pa im Rusi pomjerili scenario, a oni Bašaru al Asadu napravili IDIL i Rusima “demokratsku” pobunu u Ukrajini. Amerikanci su smišljeno proizveli izbjeglički egzodus ka EU iz Avganistana, Sirije, Jordana i na kraju pogodite kad bi Turci oborili rusku ratni bombarder bez američke komande te da li Bakir Izetbegović iz svoje glave ukida najznačajniji praznik RS?

SAD grčevito brane svoj ekonomski i vojni primat ubrzanom proizvodnjom zla i ne prikrivaju svoje krvave tragove. S ovim zlom valja živjeti ili se boriti protiv njega. Mnogi se naivno pitaju zbog čega EU ne raskine savez sa Vašingtonom, jer evidentno Brisel je samo lutka na koncu Ujka Sema? Pitanje jeste naivno iz razloga što se za to ne pitaju Brisel niti Vlada u Vašingtonu, nego moćne multinacionalne kompanije koje na kraju diktiraju gdje će biti rata, odnosno gdje će uvećati profit.

Nije tajna da su naftu u Libiji poslije Gadafija počeli da eksploatišu “Šel” (gdje britanska kruna ima značajne akcije) i italijanski naftni magnati, i da je sin Džozefa Bajdena poslije kijevskog Majdana postao direktor naftno gasnog kompleksa u Ukrajini te da sin Redžepa Erdogana kupuje nafu od IDIL-a i dovozi je u Tursku.

Reći ćete kakve veze imamo mi sa velikom bjelosvjetskom politikom? Nažalost, imamo. Ovih dana saopšteno je da je oko 400.000 žitelja Albanije, Kosova i BiH prihvatilo suštinu šerijatske islamske ideologije, da je Federacija BiH baza svih velikih svjetskih terorističkih napada. Ako tome dodamo da SAD i Engleska Dejtonski sporazum postavljaju kao tempiranu bombu, onda se valja pitati šta nam je činiti?

Jedino je rješenje da pravimo pametne međukomšijske saveze, što nam inače nije bila vrlina. A sudeći po porukama sa sastanka muslimanske političke elite s vjerskim poglavarima – mrka kapa. Njih više brine Srpska nego IDIL.

Press