U zemlji u kojoj predsjednik tuži samog sebe, osuđeni kriminalci se niotkuda pojavljuju pred zatvorom, opozicija čini sve da ne dođe na vlast, a RTRS pravi priloge na osnovu pisanja Slobodana Vaskovića o nepočinstvu Ognjena Tadića, apsolutno nikoga ne čudi kad predstavnici Vlade odluče da napuštaju skupštinska zasjedanja i ne slušaju kritike na svoj račun. U takvoj zemlji ne čudi ni to što novinari ocjenjuju da je za javnost interesantnije koliko će novca iz budžeta potrošiti četvrti potpredsjednik parlamenta nego to što će biti ukinuta naknada za četvrto dijete ili nametnut porez na “ćaćevinu”.
Samo u takvoj zemlji “tripartitni” pregovori između vlasti, sindikata i poslodavaca o Zakonu o radu pretvore se u trakavicu u kojoj se više ne zna ko je za šta, a ko protiv čega u tom zakonu. I samo kod nas (i u Federaciji BiH), najvažniji zakonski akt na kraju “(će) se usvoji” po hitnom postupku. Unedogled bi se mogle nabrajati nelogičnosti i potezi vrijedni Riplijeve rubrike “Vjerovali ili ne”, ali zadržaćemo se na ovom posljednje spomenutom – Zakonu o radu.
Elem, profesorka na Visokoj školi za humanistiku u Ljubljani Svetlana Slapšak iznijela je tezu koja do kraja razgolićuje i potpuno obesmišljava trud (hm!) Vlade, sindikata i poslodavaca. Ona tvrdi da se “zakoni koji kao treba da zaštite radnička prava donose sa ciljem da očuvaju neoliberalni kapitalistički sistem, a ne da zaštite radnike” i precizira da je “status radnika degradiran preko neplaćanja dodatnih radnih sati, nekorišćenja godišnjih odmora, napornih smjena i čitavog niza drugih mjera kojima su prava radnika temeljno smanjena”.
Ljudi koji su stalno zaposleni, smatra ona, jesu najprivilegovanija grupa, ali padaju u siromaštvo i ne mogu da žive od svog rada, pošto su njihove plate mizerne, tako da je postalo nebitno da li je neko zaposlen ili ne, jer je ideja rada potpuno devalorizovana, tako da raditi znači patiti se i ništa drugo.
Kome nije jasno o čemu govori slovenačka profesorka objasnio je ministar finansija RS, Zoran Tegeltija. On je, obrazlažući zakon koji predviđa da se solidarno po stopi od 0,04 odsto oporezuju sva primanja veća od 500 KM, naglasio da 50 odsto zaposlenih neće biti pogođeno tim nametom. Pojednostavljeno, to znači da 50 odsto zaposlenih u RS ima mjesečna primanja manja od 500 KM. I zato je profesorka Slapšak potpuno u pravu!
