Na posljednjem forumu bošnjačkih intelektualaca koji je održan sredinom prošlog mjeseca bilo je oštrih tonova. Govorilo se o genocidnom karakteru Republike Srpske. O modalitetima kako Srpsku pravno ugasiti.
Kurtćehajić je naglasio kako se mora inzistirati na pravnom gašenju Republike Srpske. Spomenuo je izjavu Francisa Boylea koji je kazao da postoje svi mehanizmi za pravno gašenje Republike Srpske. Kurtćehajić kao i ostali govornici konstantno su napadali Dayton kao sporazum koji je protivan svim međunarodnim konvencijama. Kurtćehajić je kazao da je genocid prema širem tumačenju i privikavanje žrtve na posljedično stanje. Kurtćehajić je kazao da na žalost mora prihvatiti Hercegovinu kao pojam, al da je Hercegovina oduvijek bila tek podregija Bosne. Kurtćehajić je inače vrstan poznavatelj povijesti pa čudi da ne zna kako se Hum povijesni naziv Hercegovine spominje stoljeća prije od Bosne.
Međutim neki drugi govornici nisu mišljenja da se Srpska može ugasiti pravno. Primjerice Ibrahim Bušatlija. On smatra da su svi pravni mehanizmi iscrpljeni i da je jedina opcija rat. I da Srpskoj treba najaviti rat ako se budu igrali s državom BIH:
“Mi smo bili na kapiji Banjaluke. Međunarodna zajednica nas je zaustavila. Da smo tada zauzeli Banjaluku morali bi se oni seliti na Sokolac. Kao srpsku prijestolnicu. Međunarodna zajednica kumovala je stvaranju Srpske, kazao je Bušatlija.
Mi pravnim postupcima ne možemo više ništa napraviti. Mi se moramo upitati imamo li mi sile ili nemamo? Ako smo spremni priznati da nemamo sile nastavimo se igrati pravno. Ali ja smatram da mi sile imamo. Ja smatram da naš vojni i obavjšetajni establišment treba poručiti Banjaluci – Budete li pravili državu dobit će rat.
Oni nemaju šanse da nas pobjede uvjeren je Bušatlija: “Govorim o vojnom pobjedi. Ne pravnoj. O pravnoj govorimo već godinama i pričat ćemo do kijameta.
Zašto oni nemaju šansu da nas pobjede upitao je intelektualac Kurtćehajic intelektualca Bušatliju?
Intelektualac Bušatlija je tada poentirao na to pitanje: “Pobjedit ćemo kvantitativno. Nemaju oni dovoljno boraca. Mogu zvati koga žele u pomoć kao i prije opet nemaju dovoljno. Mi imamo primjere da nam netko dođe kad nam zatreba. I kad ih pozovemo. Nek se ne šale. Alžirci su ovdje bili kad su nam zatrebali. Al Quaida je bila. Nek se ne šale.”
Bušatlija je nastavio, iako ga je Kurtćehajić upozorio da bi ovo moglo otići u medije:
Pravni mehanizam kaže vratite se kućama. Dayton tako kaže.
Na osnovu čega da se vratimo? Mi smo njih porazili bili. Oni su došlio do Drine. Oni su doveli Ruse za pomoć. I sada njihove grobove obilaze Ruskinje jer su im to muževi braća. Ja smatram da je pravna stvar završena ovde. Nisam ja taj koji može žrtvovati sudbinu momaka. Bio sam ja partizan, kurir. Mi smo u šahu držali čitavu jednu ulicu gdje je ustaška mladež držala sve, i to silom smo ih držali u njhovoj državi. Samo silom smo ih držali kazao je intelektualac Bušatlija te dodao:
Mi njih po mojoj procjeni možemo dobro zavrnuti samo ako im kažemo. Budete li razbijali državu staru 1000 godina dobit ćete rat.
Uzmite Staljina kako je on zaustavio odvajanje Ukrajine. Silom! Mi smo se kleli u Staljina i ne stidimo se toga.
Budete li milimetra razvaljivali državu dobit ćete rat. To im treba poručiti. Mene iskustvo tome uči. Samo sila. Bilo je jasno u ratu da moramo imati oružano krilo SDA. Patriotsku ligu. Ja nisam više za te pravne priče. Na nasoj strani je istina. Ako im zaprijetimo sudarom predomislit će se. Neće im pomoć Rusija iako je sad malo u behutu. Neće ni Srbija. Ne bojim se ja medija. Ovdje se radi o promjeni metoda. Il će se promjenit metod il će se svake hefte kukati. Oni znaju jako dobro to. Ne kažem da im treba ubaciti tamo Gavrile Principe. Al ima razloga da im se kaže nastavite i dobit ćete rat.
Mi pobjedili a oni nama kule prave. A mi pobjedili.
Da li bi nama međunarodna zajednica dozvolila pravo na rat i da mi pobjedimo u tom ratu, pita se intelektualac Kurtćehajić.
Intelektualac Mustafa Hajrić, predsjednik Kongresa Bošnjaka svijeta kazao je: Mi smo imali šansu da razgradimo RS. Da smo potpisali Aprilski paket razgrađen bi bio RS. I Čavić je čak bio potpisao. Znači 4 ekonomske regije. Ne bi bilo RS-a ni FBIH. I naši odbiju potpisati…
Kurtćehajić tvrdi da bi, prema izjavi Momira Bulatovića stvaranje RS-a bilo nemoguće, da je tada Zapad znao za Srebrenicu. Nema šanse kaže Kurtćehajić, da bi Zapad pristao na metar kvadratni Srpske da je tada postojala svijest o Srebrenici. Istu tezu, kaže Kurtćehajić, ponovio je Momir Bulatović u nedavnom interviewu Ninu.
Kurtćehajić je naglasio da se RS može ugasiti jednostavnim pravnim mehanizmima.
Safet Kudić je rekao da su Bošnjaci matični narod BIH i da je genocid u zemlji učinjen usred njegove matične povijesne države.
Forum srpskih intelektualaca nikada nakon Daytona nije pozivao na rat. Forum hrvatskih intelektualaca nikada nije pozivao na rat. Nije poznato da je Banjaluka ikome prijetila uvozom stranih fundamentalista. Također nije poznato da su Hrvati ikada ikome prijetili uvozom stranih fundamentalista.
Banjaluka i Mostar i danas su u javnim medijima u BIH označeni kao osnovni problem BIH. Sarajevski centri prepoznati su kao miroljubivi i patriotski centri u BIH.
Prošlo je 20 godina od Daytona. U tom sporazumu nije poznato da je proglašena poražena niti pobjeđena strana iako sarajevski intelektualci operiraju sa terminom pobjede nad drugima. No nisu poznate vojne akcije niti kapitulacije ovih ili onih generala pred generalima ABIH.
Međunarodne ugovore potpisuju prema međunarodnom pravu države, ili bilo koje druge zaraćene vojske ili grupe, zaraćene strane na teritoriju neke države ili više država, tako naime kaže međunarodno pravo. S poraženim snagama nema potpisivanja međunarodnih ugovora. Da je ABIH pobijedila VRS nikada s predstavnicima Srpske ne bi sjeli za pregovarački stol. Da je ABIH pobjedila HVO nikada ne bi s predstavnicima HercegBosne sjeli za pregovarački stol.
U trenutku kada u nekom sukobu zaraćene strane sjedaju za stol i potpisuju sporazum one postaju legalne.
A peace treaty is a formal (official) agreement which ends a conflict. The conflict is usually between countries or governments, but may be between any other kind of group. The conflict is usually armed conflict, such as war, or serious disputes which might lead to war.
Koliko god to Kurtćehajić nijekao, Washington su potpisale ravnopravne zaraćene vojne formacije Bošnjaka i Hrvata. ABIH već odavno nije bila multietnička niti u skladu s Ustavom BIH. Kao ni HVO. Bio je naime međuetnički rat. Pojačan akterima izvana.
Mnogi zakoni FBIH i danas su zakoni HercegBosne i onog dijela BIH koji je bio pod kontrolom ABIH a kojim je upravljala bošnjačka vlada. Većina zakona Republike Srpske iz rata i danas su na snazi. Nigdje u Washingtonu ne stoji da je HercegBosna poražena ili pogažena niti da je ABIH poražena. U uvodu u Washingtonski sporazum stoji sljedeće, poziv na mir, i poštovanje a ne na vođenje novog verbalnog rata:
Bošnjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalima, i građani Republike Bosne i Hercegovine, ostvarujući svoja suverena prava, preoblikuju unutrašnju strukturu teritorija sa većinskim bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom u Republici Bosni i Hercegovini u Federaciju Bosne i Hercegovine koja se sastoji od federalnih jedinica sa jednakim pravima i odgovornostima.
Isto to ne stoji u Daytonu kada je u pitanju RS i Vojska RS-a. Sastavnice Oružanih snaga BIH danas upravo su to te tri vojske koje su postale legalni dio BIH. Pozivi za gašenje RS-a je antidaytonsko djelovanje. Ako se zločinačkom naziva HercegBosna, je li zločin bio sa predstavnicima zločinačke HercegBosne potpisivati mirovni sporazum? Nije li izdaja naroda sjesti sa zločinima za isti stol? Potom jednog od vodećih aktera HercegBosne primjerice Krešimira Zubaka nazivati demokratom i prijateljem BIH? Nije li to izdaja?
Podsjetimo Martin Raguž, bio je ministar HercegBosne i predsjednik Hrvatske Samouprave. Sarajevski intelektualci i jedan dio međunarodne zajednice, nazivaju ga danas pravim Hrvatom, i pravim sinom BIH. Kako je to moguće ako je HRHB bila zločinački projekt a Samouprava separatistički antibosanski projekt?
