Milan Vuković, banjalučki Robinzon iz šumarka kod univerzitetskog kampusa, koji je nakon obrušavanja improvizovane kolibe pred božićne praznike samo pukom srećom preživio 16 časova pod snijegom, slika je i prilika vremena u kojem živimo!
Deceniju i po nesrećni Vuković bio je nastanjen u baraci sklepanoj od dasaka i najlona, bez elementarnih uslova za život, a za to vrijeme gotovo da nije bilo onih koji su mu ponudili konkretnu pomoć. Ovaj borac Vojske Republike Srpske, koji je prošao mnoga ratišta i pred kraj tragičnog sukoba bio zarobljen od muslimanskih snaga na području Vozuće, sve pomenute godine preživljavao je bez stalnih primanja i ličnih dokumenata, što znači da državi, čiji bivši funkcioneri i dalje žive na “bijelom hljebu”, nije predstavljao čak ni broj.
Osim surove ratne i poslijeratne drame, Vuković je imao tragičnu sudbinu da izgubi i dvoje djece. Nakon posljednje nesreće, u kojoj je jedva izvukao živu glavu, smješten je u banjalučki Socijalno-gerijatrijski centar, odakle će biti prebačen u zajednicu “Sestre Majke Tereze”, koja pomaže beskućnicima, napuštenim i bolesnim ljudima u Banjaluci, gdje će, napokon, postati “broj”. Obećana mu je lična karta, a poslije toga pravo na neku vrstu invalidnine ili bar mizerni borački dodatak, koji ovaj nesrećni čovjek svakako zaslužuje.
Nažalost, životna drama Milana Vukovića može se porediti s mnogim drugim ispričanim i neispričanim sudbinama u poslijeratnoj BiH. Njegova priča je samo jedna od mnogih koje svakodnevno viđamo u rubrikama za pomoć ljudima koji žive ispod svake granice siromaštva, a kakvih je iz dana u dan sve više.
Nesrećna Milanova sudbina trebalo bi da natjera mnoge u lancu odgovornih da stave prst na čelo i, konačno, shvate da već više od dvije i po decenije ne živimo u zemlji blagostanja. Za preživljavanje nam ne trebaju dva posla, već jedan koji garantuje da ćemo na narednim izborima, kad god da se oni dogode, biti bar broj.
U suprotnom, sudbina poput Milanove natjeraće mnoge da već u četvrtoj ili petoj deceniji života ostanu bez ličnih dokumenata i na taj način više ne budu ni broj, a to bi, za neke druge, mogao biti ozbiljan problem. Jer, na izborima se, uglavnom, broje popunjeni birački listići.
