Hrvati nam se opet upliću u naš komplikovan život. Sad je to učinio voditelj televizije Z1 Marko Jurič i desetak hiljada “branitelja”, koji su ga podržavali pozdravom “Za dom spremni!” Glede svega i uprkos svemu, ja poštujem Hrvate. Oni su davno obukli prepoznatljive uniforme. Ne mijenjaju se. Najbolje se osjećaju u moderno upakovanoj NDH državi. Evropa to toleriše. Zabavno im je kad univerzitetski zagrebački profesor Mihajlović pobere sve simpatije jer je ovih dana promijenio prezime, zato što je “isuviše četničko”. Ne smeta im kad pomenuti citira Tompsonove pjesme “Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih (Maks Luburić) mesara”.
Kako je Hrvatska upala u kliše neonacizma i sveopšte rehabilitacije svega što je značila NDH? Ova misterija dešifrovana je dolaskom Tihomira Oreškovića na funkciju premijera. On dolazi iz Kanade, s mandatom tamošnje hrvatske migracione enklave ustaške provenijencije. Odatle je 25 godina ranije stigao i Gojko Šušak, siva eminencija “nove demokratske vlasti” i istinski Tuđmanov gazda. Tihomir Orešković je projektovana karijera, ranije mu je dozvoljeno da kupi zagrebačku “Plivu”…
Hrvatska je u svom opasnom projektu vaspitala već generacije mladih, zadojenih mržnjom prema svemu što je srpsko. Oni u školi ne uče da je Hrvatska jedina zemlja u svjetskoj “povijesti” koja je držala konclogore za djecu u Drugom svjetskom ratu. Neće pročitati ni pismo Musolinijevog generala Aleksandra Luzana koji je u vrijeme NDH pisao: “Dragi Duče… Obilazeći seoska mjesta Stolac, Čapljinu i Ljubinje (između 60 i 130 km sjeverno od Dubrovnika) saznam od naših obavještajnih oficira da su Pavelićeve ustaše prethodnih dana počinile nekakav zločin u selu Prebilovci i da će, kad se to pročuje, okolni Srbi ponovo da se uznemire. Nedostaju mi riječi da opišem šta sam tamo zatekao. U velikoj školskoj učionici zatekao sam zaklanu učiteljicu i 120 njenih učenika. Nijedno dijete nije starije od 12 godina. Zločin je neumjesna riječ. To je prevazilazilo svako ludilo…”
A odgovor Beograda na aktuelnu ugroženost Srba u Hrvatskoj je ćutanje. Srpsko kokošje sljepilo. Zapravo, srpski odgovor na sve ovo je da smo hrvatske tajkune inaugurisali za prve srpske biznismene. Oni uspješno posluju u Srbiji. Srbi u Hrvatskoj ne mogu da otvore ni restorančić ni limarsku radionicu. Hrvatska to ne dozvoljava. Hrvati vjeruju da je lijepo biti Hrvat, ko ima stomak za sve pomenuto.
