Mnogi stanovnici Ljubije kod Prijedora su nakon zatvaranja rudnika postali socijalni slučajevi. Rijetki su koji rade, a broj ljudi na spisku za obroke u javnoj kuhinje stalno raste.
Ljubijanka K. došla je po jedan obrok, jer, kako kaže, tri dana nije ništa jela. Pila je posoljenu vodu, a onda otišla moliti u javnu kuhinju za jedan obrok. Nemam u kući ni hrane ni brašna. Mjesečna primanja toliko su mala da jedva skrpim hrane za deset dana-kaže ona.
Javna kuhinja u Ljubiji trenutno broji 35 korisnika, ali je spisak zainteresovanih za makar jedan obrok dnevno mnogo veći. Koordinator društvenog centra u Ljubiji Karolina Vuruna kaže da je zahtveva za jedan obrok sve više, ali kaže da ne mogu svima da izađu u susret i pomognu.
Ako neko odustane ili počne dobijati neka primanja, tek onda ovi novoprijavljeni imaju šansu da postanu korisnici. Sada ima između 120 i 150 lica koja su na čekanju-kaže ona.
Od početka godine ostao je samo donator za pet obroka, a grad Prijedor izdvaja 50.000 KM na godišnjem nivou. Udruženje “Hljeb života” finansira pet dana, a grad Prijedor 25. Hrana se za korisnike priprema u javnoj kuhinji humanitarnog udruženja “Hljeb života” u Prijedoru.
Svakodnevno ljudi dolaze pitati za obrok. Korisnici za sada imaju po jedan dnevno, a za ostale u toku dana. na žalost moraju sami da se snalaze kako znaju i umiju- kaže Danko Malešević izvršni direktor HU “Hljeb života”. On dodaje da je javna kuhinja u Prijedoru premala da primiveći broj korisnika pa će se u dogledno vrijeme vjerovatno razmišljati o proširenju kapaciteta ili o punktovima za podjelu hrane, ili će se eventualno proširiti kapaciteti u Ljubiji.
Malešević kaže da Gradska uprava u Prijedoru finasira obroke vikendom, te plaća troškove za utrošenu struju, vodu i grijanje. Zahvaljujući Agenciji lokalne demokratije, britanske organizacije “Misije bez granica” te projektu “Žene na selu” korisnici redovno dobijaju svoje obroke.
