Trebalo bi, moralno je tako, da svako radi svoj posao za koji je plaćen i angažovan.
Kažemo trebalo…
Ako zakoračite u prostorije Fudbalskog kluba Rudar Prijedor smještene u ulici patriote i legendarnog heroja majora Milana Tepića, odmah na pragu će vas dočekati riječi frustracije: „Ne možete vi da pišete kako hoćete i šta hoćete, ima da pišete kako vam mi kažemo!“
Primitivizam i provincijalizam nikada nisu bili elita. Pardon, kada postanu, desi se i to, na svu sreću kratko, onda su sve ljudske norme poništene!
Valjda smo svi mi, nekada lijepo vaspitani, da kada nam neko u kuću uđe dočekamo ga sa: „dobar dan, poštovanje, kako Ste, izvolite…“ Tako su nas, bar, učili. Tako je nekad bilo i u Rudar Prijedoru, a danas?
Umjesto da kao sportski direktor organizuje zvaničnu promociju pojačanja angažovanih minulog zimskog prelaznog roka kraj klupskog grba u press Sali i napravi spontani marketng novoustoličeni administrativac Rudar Prijedora zadužen za sportski sektor Stojan Janjetović uze sebi za pravo, bez pitanja i zahtjeva, da uređuje portale i medije. Prijetećim tonom! A kada ostane bez validne argumentacije, pokupi jaknu i „izleti“ iz klupskih prostorija! Da čudo bude još veće ni njegovi pretpostavljeni ga ne upozoriše da njegov posao nije uređivanje medija već sportski segment kluba osnovanog još davne 1928. godine.
Džaba sve riječi dobrodošlice i domaćinski odnos od strane direktora Vukašina Đakovića koji je u manjini jer je njegova dobrota pojedena od onih koji mnogo pričaju, a malo kažu. Njihovi argumenti su vika, dreka i galama… dalako od vrijednosti poštovanja i činjenica. Prijetnje kolorit u kojem su jedino naučili da obitavaju.
Čim je neko odlučio da bude novinar i da se bavi ovom časnom profesijom, pogotovo u ovom našem mahaluku i etički srozanom društvu on je iza sebe ostavio strah svakakve vrste. Bar bi toliko trebalo da zna novoustoličeni sportski direktor prijedorskih „rudara“ i da pruži ruku saradnje, a ne da ruši i ono malo paučine koja povezuje pojedince i dobronamjernost!
Svako svoje ogledalo gleda!
Nije se Stole ni upola osramotio i ogriješio o novinare koje nije htio da pozove ni na promociju potpisa stipendijskog ugovora (zanimljivo, pozive nisu dobili novinari koji su mu jasno rekli da se ne može kabadahijski ponašati, op. a.) jednog od najtalentovanijih golmana u regionu Luke Kačavende. Najveći grijeh je napravio upravo prema talentovanom Luki kojem je uskratio medijsku prezentaciju. Talentovani golman, reprezentativac Republike Srpske i potencijalni reprezentativac Srbije zatočenik je frustracija i kompleksa pojedinaca u klubu koji su spremni da žrtvuju i mladost, bez obzira što je ona naša budućnost jedina, zarad svojih neravnopravnih i neopravdanih obračuna u kojima je jedino i isključivo želja da se izliječi frustracija i kompleks. Bez obzira na kolateralnu štetu!
Bar bi Stole Janjetović trebalo da zna šta to znači biti reprezentativac Republike Srpske, prvo za igrača, a onda i za klub i sve one koji predstavljaju klub?! Ili je zaboravio svoju mladost?
Elem, ovaj tekst nije usmjeren ni protiv koga, najmanje protiv Stoleta Janjetovića koji će svoje imenovanje, u prvom redu, opravdati kvalitetnim poslom i potezima, rezultatima, a nikako hajkom na medije i novinare koji su uvijek bili u službi kluba. Nije tragedija naslov „remi sa trećeligašem“, kada je to istina, ali je tragedija subjektivnost oni koji žele da kažu da je kod rezultata 3:3 klub osvojio tri boda!
Neće da može! Ni po UEFA ni po FIFA.
Svako ima pravo da se ljuti kada je gubitnik! Ma kakvu god funkciju obavljao gubitnik na zatvaranju kruga je uvijek gubitnik!
Valjda je to jasno svima koji hoće to da shvate?
Nije Rudar Prijedor ustanova frustracija i kompleksa, već Fudbalski klub. Možda je neko prefiks „FK“ krivo shvatio, pa ga tako i prezentuje?! Frustrirajuće i kompleksaški!
