Ko god da bude izabran za sljedećeg predsjednika SAD neće se mijenjati politika Vašingtona prema Balkanu, pa ni kad je riječ o BiH, gdje je američki ambasador postao faktor unutrašnje politike.
Dosadašnji tok trke za novog američkog predsjednika pokazuje da su među biračima snažno prisutni strahovi i nezadovoljstvo establišmentom, rekao je u emisiji “Sputnjik intervju” Obrad Kesić, zvanični zastupnik Republike Srpske u Vašingtonu.
“Amerika ratuje non-stop dvije decenije. Ona nije blizu rata, ona je u ratu, taj rat, pogotovu protiv terorizma, vodi se bez prestanka. Ljudi su umorni, to se vidi i u retorici. Ovo je momenat kada prevladava strah, strah od terorizma koji traje od 11. septembra 2001, strah od ekonomskih neprilika, od gubljenja posla, strah od drugih ljudi, migranata… Sa druge strane je jedno nezadovoljstvo, i te dvije stvari su se spojile”, objašnjava Kesić.
On, međutim, napominje da su male šanse da će to uticati na promjenu politike sljedećeg predsjednika jer se spoljna politika Vašingtona rukovodi inercijom.
Kako napominje, jedini ko na vrlo grub i nejasan način obećava da će nešto promijeniti, posebno kad je riječ o odnosu prema Rusiji, jeste Donald Tramp.
“S jedne strane, on koristi ratnohuškačku retoriku, s druge strane govori o tome da su odnosi sa Rusijom postavljeni pogrešno, da Rusija mora biti partner Americi, da on ima povjerenje prema predsjedniku Putinu. To može da donese neku promjenu, ako on dobije izbore”, navodi Kesić. On istovremeno napominje da odnosi SAD i Rusije nisu toliko loši, uprkos tome što mnogi govore o novom hladnom ratu. Iza svega, kaže, postoje realni odnosi u kojima saradnja donosi dobre rezultate: sporazum sa Iranom, sporazum o primirju u Siriji.
“Imamo apsurdnu situaciju da u kontekstu tih uspjeha SAD i Rusije, u predsjedničkoj kampanji većina kandidata ne priznaje te uspjehe i vidi to kao neki poraz za SAD. Ali to je tipično: u predsjedničkoj kampanji se retorika naoštri, patriotizam radikalizuje i postoji igra u kojoj svaki kandidat prikazuje sebe kao jakog lidera i mora da ima crno-bijelu sliku kojom predstavlja koja je to prijetnja protiv koje će se izboriti. Dosad je, po inerciji, najlakša prijetnja bila Rusija”, kaže Kesić i dodaje da su jedino Tramp i Kasić bili umjereniji po tom pitanju.
Kako naglašava, ko god da bude izabran, bitno je šta će da uradi u prvih šest mjeseci kad je riječ o odnosima sa Rusijom. “Ako se ide putem koji je izgrađen sa ova dva sporazuma, postoje sve indikacije da idemo ka normalizaciji odnosa i otvaranju mogućnosti za ozbiljno partnerstvo Amerike i Rusije”, uvjeren je Kesić.
Na pitanje o politici SAD na Balkanu, a posebno prema BiH, Kesić kaže da region nije prioritet spoljne politike Vašingtona, ali da postoji razlika između definisanih prioriteta i odnosa američkih ambasada prema aktuelnoj političkoj situaciji u zemlji gdje se nalaze.
“Imamo iskorak gdje je BiH i dalje na periferiji američkih interesa, a sa druge strane američka ambasada i dalje održava svoje mjesto kao jedan od najvažnijih faktora unutarpolitičkih rasprava i borbi. Američka ambasadorka je nastavila trend svojih prethodnika koji sebe vide kao domaće političare koji imaju luksuz da nikad ne odgovaraju biračima u BiH. Mogu da se bave politikom, mogu da pokušavaju da nametnu neka rješenja i neke političke opcije, a ne odgovaraju biračima koji će morati da žive sa posljedicama toga što ta ambasada aktivno pokušava da se miješa u unutrašnju politiku BiH”, upozorava Kesić.
Nepoštovanje volje birača RS U Stejt departmentu, kako primjećuje, postoji tradicija da podržavaju bošnjačku političku agendu, a Republiku Srpsku pokušavaju da drže na distanci.
Na pitanje kakav je odnos Vašingtona prema vlasti i opoziciji u RS, Kesić kaže da postoji neobična situacija da američki ambasador zaobilazi legitimno izabranog predsjednika RS i na taj način pokazuje nepoštovanje volje birača RS i opredjeljenje za neku drugu političku opciju.
“Nije tajna da Milorad Dodik nije poželjan američkoj ambasadi već jedno duže vrijeme, zato što ne radi ono što bi oni željeli. Mnogo je lakše imati dobre odnose sa poslušnim političarima. Oni, nažalost, to nemaju u Miloradu Dodiku, i radije bi vidjeli na njegovom mjestu nekog ko bi bio kooperativniji u postizanju njihovih ciljeva”, navodi sagovornik Sputnjika.
Sa druge strane, dodaje on, neki političari među srpskim političkim strankama ovo vide kao priliku da ruše Dodika. “Ovo je opasna situacija, zato što postoji sinergija između tri interesa u BiH: interesa jednog dijela političkih stranaka u RS koje imaju želju da osvoje vlast i ruše Dodika, interesa međunarodne zajednice, pogotovo američke ambasade i nekih ambasada evropskih zemalja koje vide Dodika kao problematičnog jer ne radi ono što oni žele, i interesa bošnjačkih političara i bošnjačkih stranaka”, objašnjava Kesić.
Imajući u vidu učesnike predsjedničke trke u SAD, on ne očekuje da će s dolaskom novog predsjednika doći do promjene u ponašanju američkog establišmenta u BiH. “To je zato što se, u suštini, američka spoljna politika definiše kroz inerciju. Da bi se to promijenilo, to je kao kad se okreće nosač aviona – treba velik prostor i dosta vremena da bi se promijenio pravac”, kaže Kesić.
Prema njegovoj ocjeni, ne postoji nijedan vitalan interes SAD koji bi izazvao bilo kakvu promjenu njihove dosadašnje politike u BiH. “U velikoj mjeri to otvara vakuum za aktivnosti ambasade. Moguće je da u ambasadi dođe do reevaluacije dosadašnjeg rada i da se vidi da nikome nije u interesu da se održava tenzija, da se ne priznaje volja glasača u RS i da se pokuša da se izazove neki revolt među građanima – da se oni izvedu na ulice da bi došlo do promjena. Ako dođemo do toga da američka ambasada shvati da to BiH vodi u pogrešnom pravcu, kao i da ne možemo očekivati da se problemi u BiH rješavaju bez glasa legitimnih predstavnika RS, onda ima šanse da se napravi poželjna korekcija i da se normalizuje situacija u BiH”, navodi Kesić.
On izražava nadu da će, što se tiče RS, doći do “nekog pomirenja” ili barem do stvaranja minimalnog konsenzusa o potrebi da se odbrane vitalni interesi RS i nacionalni interesi Srba, ne samo iz RS nego i iz Federacije.
Na pitanje kako vidi situaciju da je Amerika “zakuvala” stanje na Bliskom istoku a sada je prilično nezainteresovana za izbjegličku krizu kojom je Evropa pogođena, Kesić kaže da se ne slaže da je Amerika jedina odgovorna, jer je i Evropa aktivno učestvovala u tome. “Ali mora se imati u vidu da se američka administracija rijetko izvinjava i rijetko priznaje sopstvene greške. Recimo, kad je bombardovana bolnica u Avganistanu bile su potrebne nedjelje da priznaju da je to bila greška. Ili u slučaju stradanja dvoje srpskih diplomata”, podsjeća Kesić.
On objašnjava da se velike sile rijetko izvinjavaju jer je na neki način to prihvaćeno kao znak slabosti. “Ali problem sa američkom administracijom nije to što se ponaša drugačije od drugih velikih sila kad je to u pitanju, nego je problem što drugima drži lekcije o potrebi da priznaju svoje greške i non-stop se stavlja u poziciju da je ona sudija nekog moralnog ponašanja. A u suštini, kad pogledamo šta se sprovodi kroz američku spoljnu politiku, postoje i te kakvi razlozi da se oni izvinjavaju, ne samo građanima Sirije i ljudima na Bliskom istoku nego i ljudima na ovom prostoru”, zaključuje Kesić.
