Pola godine prije lokalnih izbora u BiH, vodeće stranke vlasti i opozicije na nivou RS, SNSD i SDS, zajedno s manjim partnerima, uveliko zauzimaju startne pozicije za trku u kojoj će se najmanje pričati o rupama na putevima i u džepovima ili o ostalim trivijalnostima s komunalnim predznakom, a mnogo više o epohalnom kriminalu, vanserijskoj izdaji, mjestu Srpske u američko-ruskim odnosima i sličnim temama od globalnog značaja.
Ipak, istinski znak da su dvije zaraćene kolone ušle u klinč do istrebljenja biće pojava navodnih trećih opcija i blokova, koji uoči svakog odmjeravanja snaga među ovdašnjim partijama niču kao pečurke nakon kiše. Međutim, dosadašnje iskustvo pokazuje da se poslije prebrojavanja glasova i podjele mandata uvijek nekako ispostavi da famozne “nove snage” nisu baš neutralne u odnosu na dvije etablirane koalicije, već imaju ulogu trojanskih konja koji treba da zavaraju birače i lidere konkurencije, a nakon nekoliko mjeseci trgovine i muljanja redovno završe u jatu stvarnih poslodavaca, kilometrima daleko od lažne politike “jednake distance” prema SDS-u i SNSD-u.
Prije nego što započne taj prepoznatljivi fenomen, pravi je trenutak za inicijativu s potencijalom za okupljanje istinskog trećeg bloka u RS. Nema sumnje da među razočaranim pristalicama osovine Dodik – Đokić – Pavić i deprimiranim simpatizerima kombinacije Bosić – Borenović – Čavić, a da se ne govori o dugogodišnjim apstinentima od izlaska na glasačka mjesta, ima više nego dovoljno onih čija podrška može da izgura u prvi plan “pluralističke” scene RS grupaciju čiji bi radni, ali i trajni, naziv mogao da bude: Srpska pušačka stranka. Već samim imenom, ta organizacija – naravno, otvorena i za pripadnike druga dva konstitutivna naroda i ostale građane – predstavljala bi magnet za mase koje ne prepoznaju ni nacionalnu ni socijalnu odgovornost u djelovanju oba krila (više)partijske ptice grabljivice koja danas čerupa ono malo preostalih materijalnih i ljudskih resursa u Srpskoj.
O višedimenzionalnom značenju termina “pušenje” u našem jeziku ne treba trošiti riječi. Ako se taj pojam shvati doslovno, većina uživalaca duvanskih prerađevina razumjeće kritičku argumentaciju protiv cigareta u “Temi broja” u aktuelnom “Pressu nedjelje”, ali neće propustiti priliku da pošalju bijesnu poruku antinikotinskim zakonodavcima. Jer, oni im sada dišu za vrat, a u budućnosti će ih progoniti kao zvijeri, slijedeći politički korektni diktat sa Zapada, gdje se sve češće afirmativno gleda na istopolnu oralnu konzumaciju muškog organa, ali ne i na uvlačenje “blaženog” dima pomoću iste tehnike.
Naravno, Srpska pušačka stranka prima u svoje redove i sve gubitnike tranzicije koji su “operisani” od ovog poroka. Dovoljno je da shvataju da je upražnjavanje zla prema sebi – stvar ličnog izbora, a činjenje dobra prema drugima – politički imperativ. Koliko u ovdašnjim poslaničkim kupama i ministarskim kabinetima poznajete onih kojima se te dvije kategorije nisu opasno pomiješale?
