Kao što je u ovoj zemlji gotovo sve paradoksalno, tako je moguće da su njeni moderni rodoljubi i patriote na početku 21. vijeka upravo oni koji nemaju dilemu da odu čak i kada pročitaju Šantićevo: “Ostajte ovdje! Sunce tuđeg neba neće vas grijati ko što ovo grije, grki su tamo zalogaji hljeba, gdje svoga nema i gdje brata nije.”
U tom smislu, BiH je, prema najnovijim podacima, u posljednje dvije godine “dobila nogu” od oko 80.000 pomenutih patriota i rodoljuba, uglavnom mladih. A i dalje će se, ako bude sreće, bježati glavom bez obzira od sumorne stvarnosti, problema, besposlice, besmisla, nepotizma, poniženja i nepravde. Ako treba i u Bangladeš, zemlju sa 160 miliona stanovnika, gdje žive i rade Milena i Nenad iz Bijeljine, pa do Švedske, u čijoj vladi je najmlađa ministarka jedna Aida.
Zapravo, dobro je što i ostale manje-više uspješne ljude sa predugačkog spiska modernih rodoljuba ništa ne vraća u zemlju koja ih neće, ne čuje, ne želi i gdje je kategorija “društveni ugovor”, stara tri-četiri vijeka i dalje misaona imenica.
– Društveni ugovor je, prema nekim definicijama, političko-filozofski koncept odnosa pojedinaca i vlasti, gdje se prvi ujedinjuju u političku zajednicu na osnovu uzajamne saglasnosti i pristajanja da se pridržavaju zajedničkih pravila i obaveza, da bi zaštitili jedni druge od nasilja i nepravdi. Ideja je da se politička vlast zasniva na saglasnosti onih kojima se vlada. Racionalni pojedinci dobrovoljno se odriču svoje prirodne slobode da bi uživali prednosti političkog poretka i “potpisuju ugovor” o uspostavljanju društva koje im odgovara – prenosi moj komšo.
Međutim, u BiH, za razliku od iole uređenih zemalja, nema ni “t” od takve tradicije i sistema. Sve je oktroisano, natureno i nametnuto, od ameba do perioda kraljevine, titoizma i aktuelne dejtonske okupacije pod stranim i domaćim buzdovanima.
– S druge strane, zombirana, zavedena, podjarmljena i ograničena masa ljudi trenutno nije kadra da od vlasti iskamči kvalitetan kolektivni ugovor o radu, a kamoli društveni ugovor – tvrdi komšo.
Dakle, ne o(p)stajte ovdje, već idite. Požar se ionako gasi spolja. A i vrijeme je odavno pokazalo da nema tog plastičnog hirurga i brice koji od bh. dupeta može da napravi lice.
