Haški tribunal juče je, prvi put od osnivanja, javno priznao da su muslimanske snage u ratu ubijale vlastito stanovništvo i vojnike Ujedinjenih nacija.
Činjenice odavno poznate i domaćoj i svjetskoj javnosti i pravosuđu, iznenadila je samo aktuelne sarajevske lidere, poput Bakira Izetbegovića. Očekuje da mu Hag podnese adekvatne dokaze.
Dokaza i svjedočenja, međutim, bilo je napretek svih prethodnih godina. Neka od njih, još od rata, pohranjena su i u sjedištu Ujedinjenih nacija. Druga sklonjena u sarajevskom pravosuđu, a sve zarad prvobitnog cilja – da na srpskoj strani ostane breme krivice. Breme koje je u ratu izazivalo intervenciju međunarodnih snaga upravo po srpskim ciljevima.
“Pretresno vijeće prihvata da je na strani bosanskih Muslimana bilo veoma stalo da navede Međunarodnu zajednicu da se zauzme za njih i zato su ponekad gađali osoblje UN u gradu ili otvarali vatru po teritoriji pod njihovom kontrolom da bi potom optužili Srbe”, juče je pročitao sudija Kvon.
Pretresno vijeće je, napokon, objelodanilo samo mali iz bogate riznice mračnih sarajevskih tajni. Srpska strana nije odgovorna za tri, kako to haški stručnjaci nazvaše – incidenta. artiljerijski, u kojem je 1994. godine u parku na Alipašinom polju ubijeno šestoro djece iranjeno petoro odraslih.
Nisu Srbi krivi ni za ranjavanje snajperskim hicem Ramize Kundo, iz 1993. godine dok je ulicom nosila vodu, niti Sahadete Plivac i Hajre Hafizović u gradskom autobusu 1994. godine.
“Sudsko vijeće je prihvatilo tu strategiju – ubij svoga i pokaži na neprijateljsku zastavu, međutim imam utisak nedovoljno, nadam se da će u drugostepenoj presudi i suđenju generalu Mladiću, tih incidenata mnogo više izaći na vidjelo”, kaže za RTRS Karadžićev advokat Goran Petronijević.
Iz istog razloga jedan član Vijeća izdvojio je mišljenje zbog prvog granatiranja sarajevske pijace Markale. Prethodno je, bez obrazloženja, iz optužnice prvom predsjedniku Republike Srpske, izostavljena ulica Vase Miskina, u kojoj je 1992. godine, u redu za hljeb ubijeno 26 civila.
Da li su haški tužioci ovaj “incident” zaboravili pripisati Radovanu Karadžiću? Ili jednostavno nisu mogli da zatvore oči na dokaze i svjedočenja, kojih je sve više, kako je granata ispaljena iz neposredne blizine?
Preciznije, iz stana koji se nalazi iznad ovog stratišta. Nišaniti u vlastiti narod, a onda to pripisati suprotnoj strani – zarad međunarodne intervencije ili slanja iskrivljene slike, bila je sarajevska ratna praksa.
“Za mene to nije nikakvo iznenađenje jer sam u predmetu generalu Mladiću bio u prilici da se upoznam sa mnogobrojnim incidentima u kojima se desila upravo takva situacija”, kaže Miodrag Stojanović, advokat Ratka Mladića.
Nije novina da je sarajevski politički i policijski vrh, još s početka ratnih dejstava, formirao zloglasnu jedinicu Ševe. Ili, kako su je još zvali “Grupa za likvidaciju”.
Imala je trideset članova ili egzekutora. Lista likvidacija sa potpisom Ševa sve je duža. Na njoj i francuski vojnik Unprofora na Vrbanja mostu, nedaleko od stratišta Boška Brkića i Admire Ismić, likvidiranih u maju 1992. godine na tada ničijoj zemlji, dok su pokušavali da pobjegnu na srpsku stranu. O ubistvu sarajevskih Romea i Јulije svjedočio je i bivši AID-ovac Edin Garaplija. Glavni egzekutor, kaže bio je Nedžad Herenda.
Mada je javno drugačije tvrdilo i još tvrdi, znalo je Sarajevo odmah i naredbodavca i egzekutora napada na porodicu bivšeg načelnika glavnog štaba tzv. Armije BiH Sefera Halilovića.
Neposlušni načelnik je preživio, ali je ubijena njegova supruga i njen brat. I nije bila srpska granata, već muslimanska improvizovana eksplozivna naprava postavljena na terasi. Potvrdio je to ekspertizom čak i sarajevski balističar Berko Zečević.
“Rezultati efekata na balkonu ne odgovaraju rezultatima efekata jednog artiljerijskog projektila”, kaže Zečević za RTRS.
Sarajevska crno – bijela priča o opkoljenom gradu, ozbiljno je poljuljana jučerašnjim istorijskim priznanjem – bosanski muslimani ubijali su svoje sunarodnike snajperima i projektilima.
Јoš samo da se o tome informiše Bakir Izetbegović i oni koji slično misle.
