Federacija BiH formirana je na prijedlog Klintonovoj administraciji Harisa Silajdžića, ministra inostranih poslova u Vladi Alije Izetbegovića, vidljivo je iz transkripta razgovora koji je u martu 1993. godine u Bijeloj kući vodio s Alom Gorom, potpredsjednikom SAD.
Iako “FBiH” nije pomenuta imenom, jasno je iz konteksta da je Silajdžić mislio na savez između Bošnjaka i Hrvata zato što je vjerovao da je jedini način da “arapski prijatelji” doture “pomoć” Bošnjacima u BiH preko teritorije Hrvatske.
Razgovor je počeo Izetbegovićevom konstatacijom da je njegov narod izgubio povjerenje u Evropsku zajednicu i da jedino vjeruje u američku odlučnost da mirovni sporazum bude implementiran. Ocijenio je da će Karadžić odbiti Vens-Ovenov plan, i pitao Gora imaju li SAD odgovor šta će se desiti ako tako bude. Gor je rekao da će Srbija biti “pritisnuta” dodatnim sankcijama ako Srbi ne potpišu plan.
Onda je Silajdžić rekao da postoji “konkretan način” na koji SAD mogu pomoći Bošnjacima, a to je da pritisnu zvanični Zagreb.
“U ovom trenutku za nas su veoma važni odnosi s Hrvatskom. Mnoge stvari u ovom konkretnom slučaju, ali i inače, zavise od naših odnosa s Hrvatskom. Vaša pomoć u ovom pitanju je od krucijalne važnosti. Hrvatski lideri se znaju povući ako ih se pritisne, a onda se vraćati”, rekao je.
Silajdžićevu tvrdnju je onda Goru potvrdio i Redžinald Bartolomej, izaslanik američkog predsjednika za Balkan, rekaviši da se slaže da su bošnjačko-hrvatski odnosi ključni i da SAD mogu pomoći. Gor je onda Silajdžića direktno upitao kako SAD mogu pomoći.
“Imamo problem s ekstremističkim hrvatskim nacionalističkim grupama u BiH. Direktno upozorenje Zagrebu može biti od pomoći”, rekao je Silajdžić.
Izetbegović je dodao da je saradnja sa Zagrebom od vitalne važnosti, napominjući da sve komunikacije idu ili kroz Hrvatsku ili kroz Srbiju.
“Oni to koriste da bi davali ustupke nacionalističkim Hrvatima, a to može dovesti do šireg sukoba”, rekao je Izetbegović, na šta se nadovezao Silajdžić rekavši da je njihova vlada u očajnoj finansijskoj situaciji i da bi im arapski prijatelji mogli pomoći.
“Ali oni nisu voljni da se miješaju u evropske poslove, osim ako ih ne pozove Bijela kuća. To bi bio veoma konkretan način da nam pomognete”, rekao je Silajdžić.
Razgovor u tom trenutku postaje konfuzan i čini se da se skače s teme na temu jer se malo govori o otvaranju američke ambasade u Sarajevu, malo o zoni zabrane leta, a malo o implementaciji mirovnog sporazuma za cijelu BiH. Onda je pomenut embargo na oružje. Naime, govoreći o implementaciji sporazuma, Izetbegović je rekao da ga posebno brine istočna Bosna i da se “srpska agresija” mora zaustaviti prije potpisivanja, na šta je Muhamed Šaćirbej rekao da je embargo na oružje problem. Međutim, Gor nije bio spreman da o tome odmah razgovara.
“Ići ćemo redom. Prvo pokušajte ubijediti Srbe da potpišu sporazum. Kada potpišu, SAD su spremne pomoći implementaciju. O embargu možemo razgovarati nakon što iscrpimo napore da ubijedimo Srbe da ga potpišu”, rekao je Gor, a Bartolomej je rekao da su Evropljani već upoznati da će o embargu govora biti nakon toga.
Šaćirbej je rekao da oni od SAD očekuju da porade na ustavnom uređenju BiH, rekavši da ne treba prihvatiti samo “politički dokument”, već da treba insistirati na “demokratskim principima”. Iz konteksta, međutim, potpuno je nejasno na šta se konkretno misli.
“Ne želimo totalitarizam i nacionalizam. Želimo demokratiju”, rekao je Silajdžić, na šta je Izetbegović rekao da su u bivšem sistemu patili od tiranije i da “sada žele demokratiju”.
