U cijelosti objavljujemo pismo našeg čitaoca.

Protesti opozicije, okupljene u Savezu za promjene, najavljeni za 14. maj, imaju kodno ime „Posljednja šansa“, a kumovi su isti oni koji su od Makedonije napravili 24 – satno šetalište, naizmjenično pozicije i opozicije, a povremeno i zajedničke susrete na promenadi. Omen est nomen, ili ime je znak, što će reći da su idejni tvorci banjalučkih protesta više nego dobro imenovali događaje koje su ranije, zlu ne trebalo, projektovali.

Pošto Milorad Dodik nije uhapšen, osuđen i utamničen , kako su sazapovi kapitalci i njihovi mediji svakodnevno najavljivali i navijali, krenulo je po zlu, a Mladenu Bosiću i ekipi okupljenoj oko njega , pružena je „Posljednja šansa“.
Poljednja šansa da ulicom pokušaju da preuzmu vlast, jer očito na izborima ne mogu. Dragan Čavić je o tom scenariju govorio u jednom intervju, još prije opštih izbora u Srpskoj! Stoga svi koji upozoravaju da bi SZP mogao da isprovocira i nerede u Banja Luci 14. maja, imaju čime da potkrijepe svoju bojazan. Apsolutna je zamjena teza da „režim“, kako SZP voli da zove vlast, priželjkuje nerede, jer je i potpunoj političkoj neznalici jasno da samo vlastima u RS ne odgovaraju neredi.

Protesti su posljednja šansa Saveza Za Promjene da u narodu održe privid svog opozicionog djelovanja, bez ikakvog političkog plana i programa. To je posljednja šansa da se građanima pokušaju zamazati oči i prikriti ključne činjenice, koje govore da su stranke okupljene u SZP vlast u 2/3 opština u Srpskoj i vlast na nivou BiH. I konačno, to je posljednja šansa da stranke SZP ostanu na okupu!

Ovo je posljednja šansa da sa banjalučke pozornice SZP još jednom kriminalizuje bezmalo sve živo u vlasti, bez ijedne optužnice, a kamoli presude. Posljednja šansa da se „ulica“ što snažnije ohrabri i motiviše na svojevrstan linč davno obilježenih. Medijska priprema je odrađena!

Posljednja je ovo šansa da SZP pokaže svojim ino mentorima da su i dalje partner za bilo kakav posao, nakon bezbroj političkih autogolova, i da „ Plan za rušenje Vlasti u RS“ mogu provesti samo oni. Samo da im se da još malo vremena. Mentori su velikodušno rekli – OK, do 15.maja.

Posljednja je to šansa da se Srpska demokratska stranka konsoliduje koliko toliko, i da se kako- tako zaustavi osipanje članstva, koje je posebno krenulo u bježaniju nakon što je stranku napustio i dr Zlatko Maksimović, narodni poslanik iz Bijeljine. Maksimović svakako nije bio jedan od ljudi na koje je Bosić računao u nekom budućem vremenu, ali je jedan u nizu ljudi koje je Bosić potcijeno, i „ono mjesto“ u stranci s kojeg se ubrzano „rasparao džemper“.

Protesti su ujedno i posljednja šansa Mladena Bosića, čovjeka koji je izbjegavao kandidovanje za najodgovornije funkcije godinama unazad, da ostane na čelu SDS. Pritisnut sve većim nezadovoljstvom u vlastitim redovima, od neodgovorne nacionalne politike, loše kadrovske politike, do uhljebljivanja samo poslušnika, Bosić je ovoga puta odlučio ipak da izađe na crtu i stane na čelo protesta. Samo što je donoseći takvu odluku potpuno prenebregnuo mogućnost da će ga na crti spremno čekati Milorad Dodik.

Zato Bosić posljedih dana, ničim izazvan, ponavlja „neće nas uplašiti“, „neće nas uplašiti“, „idemo na proteste“, čime samo emituje vlastiti i javnosti već poznat, strah od Milorada Dodika i mitinga vladajuće koalicije, koji je politički gledano potpuno očekivan .

Mladen Bosić, koji je sa mjesta šefa stranke otjerao Dragana Čavića, uz argumente da s njim na čelu SDS konstantno gubi, 14.maja bije ličnu bitku- sa svojim članstvom, sa članstvom koje se osipa, sa više od pola rukovodstva svoje stranke, sa činjencom da je za vrijeme njegovog predsjednikovanja SDS izgubila sve izbore, da je stranka ostala bez zavidnog broja članova, da je iz SDS nastalo nekoliko novih partija, da u pojedinim opštinama SDS praktično više i ne postoji, da ga je napustilo 4-5 narodnih poslanika ,..

Gospodin Bosić i da hoće nema vemena da se bori protiv predsjednika Dodika, da se bavi problemima naroda niti ima vremena za borbu za interese Srpske u Sarajevu.
Stoga se postavlja vrlo logično pitanje – nije li 14.maj zapravo dan D baš za gospodina Bosića?

Piše: Vesna Đurić,
Diplomirani politikolog

Portal Trebinje059