Sagovornici Sputnjika su saglasni da vrlo lako može da se desi “balkansko proljeće”, ali navode različite razloge za to.
Dok su jedni uvjereni da je u pitanju novo prekrajanje granica, drugi smatraju da je u pitanju borba za preraspodjelu moći zapadnih sila, pa i Turske.Usijana Makedonija, uzavrela BiH, podijeljena Crna Gora kao i samoproglašeno Kosovo koje je u stalnim političkim tenzijama.
Protesti, mitinzi, sukobi. Djeluje kao da se neko ponovo sjetio Balkana i riješio da ponovo na njega “baci sjeme zla”.
Deset godina ratova plus deset godina demonstracija nije izgleda bilo dovoljno.
SFRЈ iscjepkana u nove državice nije, čini se, dovoljna onima koji kroje novi “vojni šinjel” za ovo područje. “Balkansko proljeće” sve se češće najavljuje, a poređenje sa “arapskim” može da znači samo jedno – da su nečiji geopolitički ciljevi opet zakucali na vrata na Balkana. Pitanje je samo da li su oni posljedica “uvezene“”nestabilnosti i konfrontacije zbog globalnog haosa.
Sagovornici Sputnjika saglasni su da vrlo lako može da se desi “balkansko proljeće”, ali ne dijele mišljenje kada je u pitanju razlog tome. Dok Branko Miljuš, politički komentator i glavni i odgovorni urednik nedjeljnika “Ekspres“, kaže da je u pitanju borba za prevlast moćnih sila, dotle profesor dr Stevica Deđanski vjeruje da se razlog krije u novim namjerama za prekrajanje balkanskih granica.
Ono u čemu se obojica slažu jeste da su faktori, koji nanovo žele nemire na Balkanu, izabrali ovoga puta najbolje oružje – što bi se reklo “da udari svoj na svojega”. Јer, kako obojica ističu, ovoga puta se ne igra na kartu međuetničkog sukoba, nego sukoba unutar jedne etničke grupe.
Miljuš kaže da je, ako bismo sagledali zahtjeve opozicije u Makedoniji i u Republici Srpskoj, uočljivo da su oni apsolutno isti.
“Prosto, puno je zajedničkih imenitelja da bi neko mogao da pomisli da je to – slučajnost. Međutim, nelogično bi bilo razloge za takva dešavanja tražiti samo unutar zemalja u kojima se te takozvane “revolucije” dešavaju, mada su one na različite načine sprovođene još od petooktobarskih promjena u Srbiji, zbog čega možemo reći da je to bio embrion. One su danas usavršene, ali je metodologija rušenja vlasti slična ili ista“, kaže on.
Sagovornik ističe kao vrlo interesantnu činjenicu da ne postoje više takozvani prekogranični sukobi već je sve okrenuto ka unutrašnjim sukobima. On navodi da bi se doskora svi kladili da je jedini sukob u Makedoniji moguć između Albanca i Makedonaca, a danas se ispostavili da bi jedni Makedonci sa jednim Albancima nekako da se “pobiju” sa drugom grupom Makedonaca i Albanca. Slična situacija je i u Crnoj Gori.
“Sve to ukazuje da postoje određeni centri moći. Nije strano da danas ovde ima raznih obavještajnih službi koje koriste razne NVO koje sa parama koriste medije i druge instrumente da destabilizuju balkanske zemalje. Balkanske države su izgubile suštinski suverenitet, polako se pretvaraju u ekonomske kolonije bez prava i slobode da odlučuju o bilo kojim bitnim pitanjima o sopstvenom razvoju“, uvjeren je Miljuš.
Miljuš, međutim, ne misli da je razlog novog paljenja Balkana želja za novim granicama, ali je, kaže, siguran da je na sceni preraspodjela uticaja na Balkanu.
“U tome svoj dio uticaja sada pokušava da nađe i Turska. To se da zaključiti i iz onoga što je Ahmet Davutoglu (odlazeći turski premijer) izjavio u Banjaluci, a preko čega se mirno prešlo, iako je zvučalo kao novi poziv na sukobe. Nisam siguran da je na sceni plan novih prekrajanja granica, ali sam sasvim siguran da je na sceni pokušaj potpuno novog načina definisanja uticaja i Turske i zapadnih zemalja pa i Rusije“, zaključuje naš sagovornik.
Profesor Stevica Deđanski pak vjeruje da su upravo granice te koje su na meti zapadnih moćnika jer, kako kaže, određeni centri moći nisu zadovoljni mapom Balkana i svojim uspjehom u njegovoj podjeli. Kako kaže, oni jesu uspjeli da oslabe Srbiju u decenijama koje su iza nas, ali su ostavili za sobom nezavršen posao koji njih najviše i zanima, a to je Republika Srpska kao najzapadnija srpska granica, i projekat “Velike Albanije”, koji oni, naravno, ne zovu tako.
“Nezavisnost Kosova treba da bude priznata. To u narednom periodu po zapadnoj agendi mora da se promijeni, i zato su spremni da se granice Balkana ponovo prekroje. Legitimnim putem, izborima, to ne mogu da urade“, uvjeren je on. Deđanski smatra da i u Makedoniji i u Srpskoj opozicija koketira sa Zapadom, što ostavlja mogućnost da se stvore novi nemiri.
“Očekujem da u nekom narednom periodu imamo i pokušaj destabilizacije u Srbiji, jer imamo principijelan stav oko Rusije, Srpske i Kosova. Znači, oko svega onoga zbog čega su nemiri u okolnim državama, samo se vjerovatno čeka pravi momenat da se sa tim krene, odnosno da se oslabe okolne zemlje kako bi se nemiri prenijeli i kod nas. Tako da očekujem buran period“, pesimističan je Deđenski.
On kaže da je mogućnost “balkanskog proljeća” i “narandžastih revolucija” tema koja tek dolazi, i skreće posebno pažnju na samoproglašeno Kosovo i albanski faktor koji bi tek mogao da se “probudi”.
Na Balkanu su se uvijek sučeljavale, kažu, barem četiri velika uticaja – angloamerički, njemački, ruski i islamski.
Dok Njemačka danas traži stabilan Balkan za to vrijeme drugi igrači imaju različite prioritete. Tako se čini da angloameričkom faktoru više odgovara “kreativni haos” i tenzije, kako bi mogli da igraju kombinovanu ulogu, to jest da ujedno podstiču i stišavaju tenzije.
