Polemika započeta na samitu u Sarajevu, “Brdo – Brijuni” ne splašnjava. Priča koja je otvorena između Mladena Ivanića i Bakira Izetbegovića u vrijeme političkih igara oko objave rezultata Popisa dobija nove konture.
Bakir Izetbegović je Banjaluku uporedio sa Blajburgom, stajući na stranu biskupa Komarice. Zanimljiva je reakcija Ivanića koji važi za umjerenog političara koji nije sklon takvim izjavama. Podsjećamo, Ivanić je navedene izjave i ponašanje Izetbegovića poredio s nevaspitanjem, a takođe je izjavio da Izetbegović i Čović vode politiku na svoju ruku, odnosno, njemu iza leđa.
Novonastalu situaciju za Novi.ba komentarišu Vojislav Savić i Enver Kazaz, politički analitičari.
Savić smatra da Izetbegovićev stav nije novi u odnosu prema Banjaluci.
“Izetbegovićeva izjava nije iznenađujuća, on je i ranije imao običaj da se na ovakav način ophodi prema Banjaluci, međutim, ono što jeste drugačije u ovoj situaciji to je Ivanićeva reakcija, budući da se on trudio da izbjegava obračune ovakvog tipa, gradeći reputaciju umjerenog političara. Uzroci takvog ponašanja mogu biti raznoliki, prvo, da samo pokušava ukloniti stigmu ‚‚Bakirovog poslušnika” koja mu se lijepi od strane provladinih medija u Srpskoj, a drugi je da zaista dolazi do preokreta u njegovoj politici. Ipak je Ivanić, na kraju krajeva, najfleksibilniji lider iz Saveza za promjene, a formalno gledano, nije više na čelu PDP-a, tako da je od njega moguće očekivati mnogo toga.”
Savić ne isključuje ni eventualno približavanje Dodiku dok medijsku pompu oko svega smatra uzorokovanom od samim političkih elita.
“Medijska pompa se digla prije svega jer to odgovara svim političkim elitama, i u Hrvatskoj i u Republici Srpskoj, a sada vidimo da je i Izetbegović uzjahao taj talas, vjerovatno iz čistog političkog oportunizma. Shvatam šta je Komarica htio reći, ali prosto, onako sročena izjava zvuči u najmanju ruku nepristojno. Plus, dao je materijal medijima i političarima da od toga naprave spektakl i nahrane svoje birače zapaljivim porukama. Govoreći o cjelokupnoj političkoj situaciji u BiH, ne može se reći da će biti pretjeranih poremećaja, a odnos Izetbegovića i Ivanića ionako nije naročito niti snažan, niti bitan kao takav. Iznenađenje bi moglo donijeti Ivanićevo eventualno približavanje Dodiku.”
Profesor Enver Kazaz se osvrnuo na izjavu o Banjaluci ističući hipokriziju u odnosu prema drugim žrtvama.
“Poredeći etničko čišćenje u Banjaluci sa Blajburgom ili nekom drugom praksom zločina gospodin Izetbegović pokazuje kolosalnu neobrazovanost. Imao bi puno moralno pravo da govori o etničkom čišćenju Banjaluke da je podigao spomenik na Kazanima. Imao bi puno pravo da govori o ratnim zločinima nad Bošnjacima da je je zaista otišao u Grabovicu i poklonio se žrtvama Armije Bosne i Hercegovine.
Imao bi puno pravo gospodin Izetbegović da govori o žrtvama da nije jednom dunđeru režiseru dozvolio da mu režira sahranu u Srebrenici zbog čega se morao izvinjavati Vučiću. Izetbegović je obično spadalo i najveća bošnjačka sramota 21. vijeka”
Reakciju Ivanića Kazaz smatra okretom i preuzimanjem ideološkog polja od Milorada Dodika.
“Ivanić je umjereni političar koji se trudi da otme ideološko polje od Dodika i to je najveća glupost koja se mogla dogoditi opoziciji u RS-u, da boreći se protiv Dodika oduzimaju od njega nacionalističku ideologiju. I to pokazuje da Ivanić politiku ne misli u skladu sa zahtjevima budućnosti.”
