Atmosfera je uzavrela u posljednjih mjesec dana, a sve je počelo otvaranjem obnovljene Ferhat Pašine džamije u Banjaluci, kada je već bivši premijer Turske, Davutoglu, iz samo njemu poznatih razloga, prizivao pokojnog lidera muslimana u BiH, Aliju Izetbegovića, i proglasio cijelu BiH, Alijinim pašalukom.
Nedugo zatim, sedmicu kasnije, u Banjluci, protesti dva politički suprostavljena bloka u RS, opozicioni Savez za Promjene i pozicioni blok okupljen oko SNSD-a. U teškim vremenima za Republiku Srpsku, oba politička bloka, na čelu sa njihovim liderima, našli su snage za “veselje”, pa su jedni igrali a drugi pijevali, tako da je sve ličilo na onu “udri Mujo u tarabe“ ili onu “ja u nešto udarati moram”.
Specifičnost ove opoziciono-pozicione borbe za vlast u RS je u tome što se uspostavilo stanje u kojem se ne zna ko je pozicija, a ko opozicija. Naime, u BiH možete biti u svom entitetu opozicija (SZP), a na državnom nivou pozicija, tj. Vlast. Ono što muči SNSD i njijhovog lidera Milorada Dodika, koji su vlast u RS, jeste činjenica da je međunarodna zajednica pojačala pritisak na prenos nadležnosti sa RS na nivo BiH. U tome im pomažu stranački predstavnici SZP-a koji sjede u zakonodavnim i izvršnim tjelima vlasti na nivou BiH, ali ovih dana djeluje da se i oni (pojedinci) polako osvješćuju i vide da je politika koju vode dovela do ivice provalije suštinu opstanka Republike Srpske kao entiteta garantovanog Dejtonskim sporazumom.
Nakon protesta i mitinga ova dva bloka u RS, javio se za glas banjalučki biskup rimokatoličke crkve Franjo Komarica, koji je u prikrivenom ustaškom hvalospevu, svog govora, uporedio Banjaluku sa Blajburgom, pravdajući time zločine ustaša u drugom svjetskom ratu, a istovremeno optužujući srpski narod za genocid nad hrvatskim stanovništvom u posljednjem bosanskohercegovačkom ratu. Ovakav ne primjeren, ali svakako osmišljen govor, naišao je na osudu domaće i dijela svjetske javnosti, ali ne i javnosti u Republici Hrvatskoj i Federaciji BiH.
Kako bi se smirile tenzije između srpskog i hrvatskog naroda u BiH, ali i u regionu, oglasio se i reis Islmske zajednice u BiH, Husein Kavazović, koji je boravio u Švajcarskoj i Lihtenštajnu, gdje je držao motivacione govore zajedničkog suživota muslimana i Srba u BiH. Posebnu pažnju, Kavazović je poklonio lokalnim izborima u BiH koji se održavaju 2. oktobra, sa naglašenim osvrtom na Srebrenicu. Lokalni izbori u Srebrenici su biti ili ne biti za muslimane u BiH, te ako ih izgube nestaće sa prostora BiH, bilo je logično zaključiti, slušajući Kavazovića koji manično poziva muslimane da u što većem broju izađu na izbore u Srebrenici jer kako kaže “BiH je muslimanska država“ te da “vlah ne smije vladati Srebrenicom“.
Na sve ove ispade ili orkestrirane istupe političkih i vjerskih lidera, treba dodati i manipulaciju sa popisnim rezultatima u BiH iz 2013. godine, sa kojima špekuliše zvanično Sarajevo, a koje ne priznaje vlast u RS. Po prvim potvrđenim rezultatima popisa jasno se vidi da su brojke “štela“ i nadasve sumnjive, a lako se da uočiti da je srpski narod podnio ubjedljivo najveće žrtve, dok je broj muslimanskog življa, po rezultatima popisa, drastično uvećan u odnosu na popis iz 1991. godine. Kakav će biti krajnji ishod zavisi od dogovaranja, preglasavanja između vlasti RS, vlasti u Sarajevu i međunarodne zajednice.
Da se zaključiti da je vladajuća politička elita u Srbiji na strani bratskog naroda u RS, da proustaška Vlada u Hrvatskoj uživa podršku majke Njemačke, a vlast u Federaciji BiH tradicionalno bliska sa Turskom i arapskim državama, pa ostaje pitanje uticaja velike Rusije i njene svakako neophodne podrške opstanku Dejtonskog sporazuma i RS.
Međunarodna zajednica kao kreator i garant Dejtonskog sporazuma postala je svjesna da pojedine zapadne sile, preko svojih satelita i finasijskih oligarha, podrivaju ovakvo stanje u BiH i da je poslIJe 25 godina, BOSANSKI LONAC ponovo došao do tačke ključanja.
