Što je BiH više u raljama bandita i kriminalaca koje odmila zovu tajkunima, što su uslovi života većine njenih građana teži, to su primjeri solidarnosti i humanosti među ljudima rijeđi. Naročito među ljudima različite nacionalne pripadnosti.
Zbog toga jedan gest kupreških Hrvata zaslužuje da bude pomenut. Lokalne vlasti u opštini Kupres, koja se nalazi u Federaciji BiH, omogućile su besplatno liječenje svim starijim Srbima iz opštine Kupres, koja se nalazi u Republici Srpskoj.
Po Dejtonskom mirovnom sporazumu predratna opština Kupres podijeljena je na dva dijela – hrvatski, koji obuhvata grad i većinu sela i srpski, koji obuhvata deset odsto nekadašnje opštine, na sjeverozapadnom dijelu Kupreške visoravni. U srpskom živi oko 300 stanovnika, uglavnom starijih ljudi. Većina onih koji nemaju zdravstveno osiguranje ljekaru idu u Kupres, jer im je bliži od Šipova. A, gdje god da odu, pregled i lijekove moraju da plate.
U kupreškom domu zdravlja nailaze na izuzetno ljubazan prijem i detaljne preglede. Kako svaki iole ozbiljan ljekarski pregled podrazumjeva razne analize i snimanja, poslije kojih slijedi kupovina lijekova, odlazak u Kupres košta više od 50 KM. Što je za većinu staraca, koji uglavnom nemaju nikakva primanja, nepodnošljiv izdatak.
Da bi ih poštedile tih troškova, medicinske sestre pacijentima iz srpskog Kupresa starije životne dobi savjetuju da se formalno prijave da žive na teritoriji hrvatskog Kupresa i tako steknu pravo na obaveznu zdravstvenu zaštitu po osnovu starosti. Što su neki i učinili. I tako sebi obezbijedili besplatno liječenje. Od pregleda do lijekova i operacija.
Koliko to ljudima znači pokazuje primjer porodice iz koje je žena operisala tumor, a muž oko. S obzirom da nemaju zdravstveno osiguranje u Republici Srpskoj, a ni pare da plate ove skupe operacije, za koje je potrebno izdvojiti nekoliko hiljada maraka, da nije ove hrvatske predusretljivosti (koja sigurno nije rezultat samo samilosti medicinskog osoblja) muž bi ostao težak invalid, a žena bi vjerovatno već podlegla opakoj bolesti.
Ovo nije prvi slučaj korektnosti kupreških Hrvata i Federacije prema srpskom Kupresu. Prije nekoliko godina rješavano je pitanje elektrifikacije Barjemovaca, sela koje na nalazi na sjeverozapadu Kupreške visoravni. Srpsko selo, udaljeno 20 km od Kupresa, pripada Federaciji, a naslonjeno je na srpski Kupres. Predratni dalekovod srušili su pojedini Srbi „biznismeni“ iz susjednih sela. Drvene bandere su isjekli za drvenu građu ili ogrev, žicu su uglavnom prodali.
Za dovođenje struje do sela u kojem živi šest srpskih povratničkih porodica federalne institucije obezbijedile su velika sredstva, ali ipak nedovoljna za izgradnju dalekovoda od najbližeg „federalnog“ sela. Hrvatska opština Kupres saglasila se da se u Barjemovce struja dovede iz srpskog Kupresa. Što je i učinjeno. Selo sada ima osam kilometara kvalitetne (betonske bandere i samonosivi kabl) elektro mreže.
Treba pomenuti i to da je magistralni put od Kupresa do granice Republike Srpske i srpskog Kupresa, u dužini od 16 kilometara, iako se malo koristi, presvučen novim slojem asfalta i na pojedinim dionicama proširen.
I u posljednjem ratu na Kupresu su ispisane mnoge tragične i ružne priče. I među Srbima i među Hrvatima. Na obe strane ima porodica koje još uvijek tragaju za posmrtnim ostacima svojih ukućana. Činjenica da se glavni krivci za sudbinu njihovih najmilijih ne nalaze među kupreškim Srbima i Hrvatima, već da su zločine počinili pripadnici (para)vojnih formacija koje su na Kuprešku visoravan došle sa strane, vjerovatno je razlog da međunacionalne tenzije nisu prejake, ali ogorčenje na „drugu stranu“ postoji.
Uprkos svemu, za dvadeset i jednu godinu nije zabilježen ni jedan veći međunacionalni incident. Bilo je neprijatnih, uglavnom kafanskih i pod uticajem alkohola, rasprava i čarki, ali ni jedna od njih se nije izrodila u tuču.
Ta činjenica i pomenuti slučajevi dobre volje su primjeri koji ohrabruju ljude plemenitih namjera. One koji smatraju da razgovoru i saradnji uvijek treba dati prednost u odnosu na svađu i sukobe. Posebno među komšijama.
