Srebreničani: Mučimo istu muku, dosta nam je politike

Predsjednik udruženja “Prijatelji Srebrenice” Dragana Jovanović ocjenjuje da ta opština sa oko 15.000 stanovnika muči istu muku kao i ostatak država i malih mjesta u regionu – niska stopa zaposlenosti, naročito među mladima, partijsko zapošljavanje, ugrožavanje ličnih prava, ali, za razliku od ostalih, i konstantna prijetnja rastućim nacionalizmom.

“Srebrenica je na neki način indikator svega što se dešava ili će se desiti u Bosni i Hercegovini i regionu. Najava nekih dešavanja se prvo ovdje osjeti, kao posljedica previranja na višim nivoima”, rekla je Jovanovićeva za Tanjug.

Prema njenim riječima, jedno od ključnih pitanja koje sprečava napedak društva jeste nedostatak konsenzusa nekada zaraćenih strana šta se dogodilo u Srebrenici.

“Suštinska pitanja zbog kojih je rat u Bosni i Hercegovini izbio još nisu riješena, toliko godina poslije početka rata. Ono što se dogodilo u Srebrenici još nije na pravi način riješeno, i to je za ovu sredinu posebno opterećavajuće”, smatra Jovanovićeva.

Kada je riječ o nacionalizmu, Jovanović ističe da on ne postoji na nivou “običnog čovjeka”, već da su ga vještački stvorili oni sa ekonomskim interesom, bazirajući ga na velikoj pljački naroda.

Prema njenim riječima, nedavno zaoštravanje odnosa uoči obilježavanja 11. jula u memorijalnom centru Potočari predstavlja političku retoriku koja će biti zaboravljena poslije izbora 2. oktobra u Bosni i Hercegovini.

“Mi smo svi žrtve takvih pomjeranja već godinama unazad, i mislim da su obični ljudi na to oguglali i da se to ne odražava na život običnog čovjeka. Većina običnog svijeta to posmatra kao scenografiju čiji su dio. Mislim da to niko ne doživljava ozbiljno”, rekla je Jovanovićeva.

Ona je dodala da smatra da su na nivou običnih ljudi žrtve sa obje strane ispoštovane i da su svi toga svjesni, ali da su dešavanja u Potočarima, zbog svojih dimenzija, prevazišla ostale događaje tokom rata na tom području.

“Običan svijet se ne bavi toliko time. Bitno je razgovarati, to poštovanje koje mora da postoji prema žrtvama na obje strane, i ukoliko postoji kvalifikacija događaja na nivou institucija koje su nadležne za to, to treba prihvatiti i ići dalje. Tako je najpametnije”, navela je Jovanović.

Kada je riječ o razvoju opštine, Jovanovićeva je mišljenja da je neophodna depolitizacija društva, ne uslovljavati zapošljavanje pripadnošću političkoj partiji, ali i ići na vraćanje ljudskog dostojanstva jačanjem individualnih prava:

“Zaista je nevjerovatna ljubav koji ljudi odavde osjećaju prema ovom području. Taj lokal patriotizam je zaista izražen i, mislim, sa mimimumom dobrih uslova, pored zaista izuzetne prirodne ljepote područja, da bi mladi ovdje veoma rado ostali, jer područje ima veliki potencijal, kako privredni, turistički, poljoprivredni i svaki drugi.”

Vlasnik frizerskog salona “Jasmin” Ahmed Ustić povratnik je u Srebrenicu, a od 2009. ima i svoj salon.

“Zadovoljan sam svojim poslom. Naravno da može bolje, ali može da se živi. Vratio sam se, jer se ovdje najbolje i najsigurnije osjećam, jer ovdje volim da živim, i jer mi je ovdje dom”, rekao je Ustić.

Kada je riječ o situaciji u Srebrenici između Srba, Bošnjaka i Hrvata, Ustić je naglasio da se oni bore za svoju egzistenciju kao i svuda u državi.

“Borimo se prije svega da porodica ima elementarne stvari za život. Ta nedaća nas je sve jednako pogodila, i Srbe i muslimane, i Hrvate, i Rome. Imamo iste probleme, koji nas možda dodatno zbližavaju”, rekao je Ustić.

O sukobu političara Ustić ima loše mišljenje i ukazuje na licemjerstvo, po kojem političari mogu da sjede zajedno i razgovaraju, dok je to “grijeh” za obične ljude.

“Ja ne razmišljam tako. Meni su i Srbi i musllimani i Hrvati i Romi mušterije i sa tim nemam problema”, rekao je Ustić.

On je ukazao i na jedan od, kako je rekao, velikih problema Srebrenice, na pranje novca:

“Ljudi treba da što više dolaze, da otvaraju radnje, ali da to bude istinski, da onaj ko hoće da bude frizer, to bude i do kraja, a ne da ostvari sredstva od opštne ili nevladinih organizacija koje podržavaju povratak, a onda da odu iz Srebrenice. Fiktivnih firmi i prevaranata ima dosta. Da je ovdje ostalo onoliko ljudi koliko se prijavilo, i da su radili do dana današnjeg, Srebrenica bi bila progresivan grad”, rekao je Ustić.

Penzionisani rudar rudnika olova i cinka “Sase” Božo Vuksić saglasan je da se građani različitih nacionalnosti ne svađaju međusobno, jer je svima, kako je rekao, žao žrtava sa obje strane, a razlog zaoštravanja retorike posljednjih dana vidi u predstojećim izborima u Bosni i Hercegovini.

“Odnos običnih ljudi je super. Mogu nabrojati najmanje pet-šest prijatelja iz Srebrenice, Bošnjaka, koji su skoro pa i bolji nego pojedini Srbi. Ja sa njima i dalje održavam vezu, sa onim ko mi je prijatelj, a neću razgovarati ni sa rođenim bratom ako je loš čovjek. Ne gledam po vjeroisposvesti, već cijenim čovjeka po čojstvu i ljudstvu”, rekao je Vuksić, dodajući da u “svakom žitu ima kukolja”.

Kada je riječ o životu u Srebrenici, Vuksić smatra da života nema, već samo preživljavanja, za sva tri naroda, dok političari gledaju samo lični interes:

“Nema posla ni za jedne ni za druge, nema… Da je privreda ojačala, da je Srebrenica barem deseti dio onoga što je bila prije rata, nikada se ni za šta od ovoga ne bi čulo niti vikalo. Sada svi love u mutnom. Zovu Srebrenicu perionica para ili mrtvaja. Svako gleda da dobije donacije od nekoga, ovdje malo potroši i nestane.”

Za povratak života u Srebrenicu, Vuksić ističe da je potrebno ojačati privredu i omogućiti svima, a posebno mladima svih nacionalnosti, da nađu posao, ali, na pitanje koga bi u ovakvoj situaciji pozvao da dođe u taj grad, odgovor nije prijatan:

“Znate li kome bih poreporučio da dođe u Srebrenicu, mada je takvih stvarno malo u mom životu? Preporučio bih onome koga najviše mrzim na svijetu. E, on da dođe ovdje, da osjeti muku i patnju ovog naroda ovdje. Nema ovdje, ljudi, života, nema”, žali se Vuksić.

Šta će biti sa Srebrenicom, odnosno koji su njeni planovi poslije prošlogodišnje investicione konferencije ukazuje predsjednik Skupštine opštine Srebrenica Miloš Milovanović.

Prema njegovim riječima, dva miliona evra uloženo je direktno u budžet opštine, što je iskorišćeno za projekte koji su u tom momentu bili najhitniji i najpotrebniji, a da će poslije rebalansa budžeta ove godine, biti realizovan i ostatak sredstava.

“Šest miliona će biti uloženo u novo obdanište u Srebrenici, izgradnju kompletne putne infrastrukture kroz Srebrenicu, na izgradnju pogona kako bi se otvorila nova radna mjesta, ali i na most na području mjesne zajednice Skela”, naveo je Milovanović i dodao:

“Pomoć Vlade Srbije ostaće u Srebrenici, niko je neće odnijeti sa sobom. I svi treba da su zahvalni Vladi Srbije na nesebičnoj pomoći koju je pružila opštini Srebrenica”.

Prema njegovim rečima, problem u Srebrenici nije samo zbog definicije događaja 11. jula, odnosno da li je genocid ili zločin, već smatra da je to mnogo veći problem, i da je Srebrenica pogodno tlo za manipulisanje narodom i za pokretanje mnogih inicijativa.

Politika bi, kaže, trebalo da prestane da se miješa u život Srebreničana, jer je situacija da se svi interesuju samo za prošlost Srebrenice, dok niko ne pita za njenu budućnost.

“Jedini koji su to uradili su Vlada Srbije i njen premijer, koji su dali sredstva da se krene u budućnost i da počnemo da razgovramoo budućnosti, da gradimo suživot, onakav kakav zaslužuju generacije koje dolaze. Nažalost nekome to ne odgovara, i neko nas uporno i konstantno vraća u prošlost, što nije dobro, posebno za građane  koji žive u Srebrenici”, zaključio je Milovanović.

Izvor: Tanjug