Petorici osuđenih za ratne zločine sudovi su odobrili da zatvorsku kaznu zamijene novčanom. Trojica osuđenika, kojima su izrečene kazne za zločine počinjene u Cazinu, Tešnju i Brčkom, već su uplatili novac i izbjegli odsluženje zatvorske kazne.
Prema istraživanju Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), petorici osuđenika kojima je izrečena kazna zatvora od godinu i manje, kantonalni sud ili Osnovni sud u Brčkom odobrio je zamjenu zatvorske kazne novčanom. Određeni su im pojedinačni iznosi oko 36.000 maraka s obzirom da se, u prosjeku, po danu računa 100 maraka.
Iako je zamjena niskih zatvorskih kazni novčanim omogućena zakonom, neke sudije i tužioci smatraju da se u slučajevima ratnog zločina na taj način ne ispunjava svrha kažnjavanja. S druge strane, iz institucija za zaštitu ljudskih prava navode da osuđeni za ratne zločine moraju imati ista prava kao i svi ostali i da im je to garantovano međunarodnim konvencijama.
Sudska praksa i zakoni u ovoj oblasti nisu isti u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, što je, prema stručnjacima, takođe osnov kršenja ljudskih prava.
Predsjednici sudova u Zenici, Travniku, Banjaluci, Odžaku, Bihaću, Sarajevu, Brčkom i drugih nižih sudova smatraju da sudska praksa mora biti ujednačena zbog pravne sigurnosti i jednakosti svih lica pred zakonom.
Pražnjenje zatvora
“Mogućnost zamjene izrečene kazne zatvora do jedne godine ima učinka na ostvarenja prihoda budžeta, a pitanje je da li ima uticaja na svrhu kažnjavanja. Međutim, tako se oslobađaju zatvorski kapaciteti”, navodi, predsjednik Okružnog suda u Istočnom Sarajevu Senaid Ibrahimefendić.
On smatra da je neophodno provesti širu raspravu o ovoj tematici kako bi se donijeli konkretni prijedlozi i rješenja.
Bojan Stević, predsjednik Okružnog suda u Trebinju, ističe da ratni zločini nose specifičnu težinu.
“Po meni je degutantno da za ratni zločin neko plati. To je karikatura. Ratni zločin je sam po sebi težak i bez obzira koja je kazna izrečena, jer ona može biti niska iz hiljadu i jedne olakšavajuće okolnosti, ipak je to ratni zločin, a ne brza vožnja”, kaže Stević.
Šef Odjela za ratne zločine i privredni kriminal u Kantonalnom tužilaštvu Zeničko-dobojskog kantona Redžo Delić, smatra da se plaćanjem u zamjenu za kaznu zatvora ne može postići svrha kažnjavanja.
“Moj lični stav je da zamjena kazne zatvora za ratni zločin od 100 maraka nije adekvatna. Međutim, mi smo tu dovedeni pred svršen čin od strane zakonodavca, gdje je trebalo reći da se za određeno djelo ne može izvršiti zamjena novčane kazne”, ističe Delić.
Nejednaki pred zakonom
Zakonom u FBiH je predviđeno da se kazna zatvora od godinu ili manja može zamijeniti novčanom, a u Republici Srpskoj je ta granica šest mjeseci. U Republici Srpskoj nije bilo slučajeva isplate kazni za ratne zločine.
“Mogu da kažem kao građanin, trebalo bi da su krivični zakoni u oba entiteta jednaki i da su prakse u sudovima iste. Јedan izvršilac s jedne strane entitetske linije dobija pravo na otkup zatvorske kazne i od godinu dana, a pređe u Republiku Srpsku – i ne može ako je preko šest mjeseci. To izaziva nezadovoljstvo i nejednakost kod ljudi u jednoj te istoj državi“, kaže Duško Ninković, predsjednik Okružnog suda u Doboju.
Rada Kafedžić iz Odjela za prava zatvorenika pri Instituciji ombudsmana BiH ističe kako bi se dan zatvora morao obračunavati u istom iznosu, kako nezaposleni ne bi bili u nepovoljnijem položaju.
“Godinama ukazujemo na neharmonizovano zakonodavstvo kao osnov kršenja prava. Bez obzira koji je sud u pitanju, tretman mora biti jednak. Mogućnost zamjene zatvora novčanom kaznom mora biti u istom iznosu za sve osuđenike. Praksa pokazuje da je to za sada neusaglašeno, a procedure usaglašavanja traju dugo, čak su i upitne, sve do dana današnjeg“, objašnjava Kafedžić.
Amir Ćoralić jedan je od osuđenika koji su platili 36.500 maraka kao zamjensku kaznu za boravak u zatvoru. On je, nakon priznanja krivice, pred Kantonalnim sudom u Bihaću prošle godine osuđen na 11 mjeseci zatvora za silovanje maloljetnice počinjeno 1993. na području Cazina.
Ćoralić je branioca sam plaćao, kako nam je potvrđeno u Kantonalnom sudu u Bihaću, ali nismo mogli dobiti informaciju da li je oštećenoj isplatio 50.000 KM na ime nematerijalne štete.
Na sudu u Bihaću doneseno je još jedno rješenje kojim se kazna zatvora mijenja u novčanu, ali je na njega uložena žalba.
U Kantonalnom sudu u Zenici su potvrdili da je osuđeni Atif Krkalić takođe uplatio 36.000 KM u zamjenu za odsluženje kazne. Krkalić je proglašen krivim da je fizički maltretirao tri civila srpske nacionalnosti prilikom ispitivanja o posjedovanju oružja u junu i julu 1992. godine u ugostiteljskom objektu u Јelahu (opština Tešanj).
U Krkalićevom zahtjevu za zamjenu zatvorske kazne se navodi da je porodičan čovjek, da se pokajao i korektno držao tokom postupka, a da počinjeno djelo nije proizvelo štetne posljedice.
Zeničko tužilaštvo nije se protivilo ovom zahtjevu, a Kantonalni sud u Zenici je u odluci istakao da se novčanom kaznom postiže svrha kažnjavanja, da se radi o starijoj osobi koja nije ranije osuđivana, da je od djela prošlo puno vremena, te da nisu nastupile trajne i neotklonjive štetne posljedice po oštećena lica.
Osnovni sud Brčko Distrikta takođe je donio dva rješenja o zamjeni kazni kada su u pitanju predmeti ratnih zločina. Branko Pudić, koji je osuđen na godinu zbog zlostavljanja u logoru Luka u Brčkom, već je uplatio dosuđeni iznos.
Odluka u drugom predmetu je u fazi žalbe. Odbrana Nijaza Hodžića, osuđenog na godinu zatvora za zločine nad ratnim zarobljenicima počinjene na području Brčkog, žalila se na visinu novčane kazne.
“Mi smo se žalili jer domaćinstvo ne ostvaruje bilo kakva primanja, mislim da je samo jedna osoba zaposlena na minimalnu platu”, kaže Hodžićeva advokatica Lejla Čović.
Hodžić je u međuvremenu poslat na odsluženje kazne, na što se odbrana takođe žalila. Njemu bi se novčana kazna trebala smanjiti za onoliko dana koliko je proveo u zatvoru.
Dan zatvora se mijenja za 100 KM ili dnevni iznos koji odredi sud na osnovu plate ili drugih primanja osuđenog.
