Zato što je kao komandant uskočkih paravojnih formacija počinio sam bog zna koliko masovnih ratnih zločina nad Turcima u Kninskj krajini i Dalmaciji, ali i na Livanjskom, Kupreškom, Glamočkom i Duvanjskom polju, na području Rame, Drvara, Ključa…
Zato što je iz baze u Ravnim Kotarima sa svojim uskocima nekoliko stotina puta, praktično kad god mu se ćefnulo da ubija Turke i robi mlade Turkinje, bez vize, pasoša i zelenog kartona upadao na tursku teritoriju, sadašnju teritoriju BiH, čime je počinio produženo krivično djelo ilegalnog prelaska međudržavne granice.
Zato što je Turke ubijao planski i sistematski, vodeći računa o ravnomjernoj teritorijalnoj zastupljenosti, tako da nema opštine u jugozapadnoj Bosni i zapadnoj Hercegovini u kojoj nema groblje za koje mještani tvrde da je “groblje Janković Stojana”, čime je osudio današnje generacije muslimana da svakoga dana gledaju desetine i stotine turskih mezara, što kod njih izaziva duševnu patnju visokog intenziteta. Jer oni Turke žale kao rod rođeni.
Zato što Turke nije ubijao u zasjedama po klisurama, klancima i šumama, kako su to činili Starina Novak, Mijat Tomić, Stari Vujadin i drugi pripadnici hajdučkih paravojnih formacija, već je kavgu s Turcima uvek započinjao na ravnom polju, pa groblja koje su on i njegovi uskoci posejali od Ravnih Kotara do Manjače, od Like do Kupreške visoravni, zauzimaju više desetina hektara kvalitetnog obradivog zemljišta, zbog čega poljoprivreda Bosne već 350 godina trpi veliku štetu, čime je navedeni Janković Stojan počinio krivično djelo podrivanja ekonomske stabilnosti i ove današnje BiH.
Zato što je u direktnim megdanima (dvobojima) ubio, i to na mrtvo, Ali bega Durakbegovića, Redžep Agu Filipovića, agu Velagića, agu Tijalitovića, Ibrahim agu Kovačevića i još desetak aga čime je počinio ratni zločin istrebljenja aga na zapadnim turskim granicama. Kao što su Crnogorci, po svjedočenju svjedoka Petra Petrovića Njegoša, vršili istragu poturica, osumnjičeni Janković je očigledno vršio istragu aga.
Zato što je 1667. godine, pod nepoznatim okolnostima, baš na petak turski svetac, pobjegao iz turskog ropstva u Carigradu, u koje je dopao 14 mjeseci ranije i vratio se u Ravne Kotare, čime je počinio krivično djelo bjekstvo iz zatvora.
Zato što se po povratku u Ravne Kotare, kada je u svojoj kući zatekao svatove koji su došli da odvedu njegovu ženu Jelu, sve dok ga ista nije prepoznala, svatovima predstavljao kao delija neznana, čime je počinio krivično djelo lažnog predstavljanja i dovođenja u zabludu kićenih svatova.
