Zato što se prije Kosovskog boja istovremeno obećala Pavlu Orloviću, Toplici Milanu, Kosančić Ivanu i još nekim srpskim vojvodama i tako ih nahuškala da se na Gazimestanu junače i nadmeću u ubijanju Turaka.
Zato što je poslije Kosovskog boja ukazivala medicinsku pomoć Orloviću Pavlu i drugim ranjenim srpskim junacima, ali ne i ranjenim Turcima, čime je Hipokratovu zakletvu stavila u službu nacionalističkih i (ličnih) ljubavnih strasti.
Zato što je ranjene srpske vojnike umjesto ladnom vodom iz Sitnice pojila rujnim vinom iz bokala, što se vidi i na snimku koji je o tom događaju napravio svjedok Uroš Predić, iako je znala da će točenje i miris alkohola otežati fizičko i duševno stanje ranjenih turskih vojnika.
Zato što je, vadeći se na nesnosnu vrućinu, umjesto u uniformi koja je propisana Ženevskom konvencijom, po bojištu hodala sa zasukanim rukavima do „bijelih lakata“, tako da su ranjeni turski vojnici umirali gledajući u lice i zanosno tijelo ove Srpkinje, dakle u velikim mukama.
Mučenici, umjesto da se Alahu predstave ponavljajući 789. i 326. suru iz Kurana, oni su se sa dušom rastavljali proklinjući Murata što ih umjesto u vojni pohod, u Srbiju nije doveo u turističku posjetu, da upoznaju noćni život srpske prestonice Kruševca.
