Bilo je iluzorno očekivati da će Ustavni sud BiH promijeniti svoju odluku o Danu Republike Srpske. Još iluzornije je bilo očekivati da Ustavni sud neće reagovati i da kao najveća sudska instanca pokušati svojim autoritetom da zabrani (stavi van snage) odluku Narodne skupštine RS o referendumu. Iluzorno, jer znamo u kakvom je stanju sudstvo i ko i kako kontroliše pravoduđe u BiH.
Ovakva odluka je bila i za očekivati, jer je i Upravni odbor Savjeta za provođenje mira (PIC) uputio poruku vlastima RS, a i ambasadori nekih zemalja, to jeste stvarne gazde i gospodari ove napaćene naseobine što Bosnom i Hercegovinom se zove, su u više navrata pokušali da izvrše pritisak na vlast u Banjaluci.
I sjatili se svi redom, pojedinačno, a i grupno, da silom nametnu demokratiju, zaboravljajući pri tome, da je u svim razvijenim i demokratskim državama, a kakvim i mi težimo da budemo, pravo naroda na slobodan izbor. I džaba ljudska prava, džaba izučavanja sociologije, politikologije, demokratije i ostalih perdmeta i nauka, jer demokratija je ono što ti gazda kaže. I onda se nekoliko gazdinih predstavnika, možda baš ispod one lipe dogovorilo kako će “pravnim putem spriječiti rušenje države”.
Nego, ne bih da držim slovo o demokratiji. Samo budala može da pomisli da u zemlji Bijede i Haosa, kako jedan aforističar definisa ovo malo teritorije, narod neko nešto i pita. Da je tako, ne bi bilo ni visokih predstavnika, niti stranih sudija u sudovima, čak ni dijelova vojske, koja se nije povukla ni 20 godina od rata. Ne bih ni da spominjem sastave Ustavnog suda, niti da im brojim krvna zrnca, ili, ne daj Bože, kontrolišem partijske knjižice i evidencije prisustva partijskim sastancima. Jok more! Nećemo ni čitati njihova pisanija šefovima stranaka, posebno ne ona koja počinju sa “Dragi moj…”, “Dobri moj…” ili jednostavno “Šefe…”…
Nego, šta u takvoj državi radi sud i šta je uloga suda, na bilo kom nivou? Ko poštuje odluke suda? I koje su sankcije?
Ono što je najviša prvosudna institucija u svim državama svijeta, kod nas je odavno predmet podsmjeha. Nekoliko sati prije nego što je odluka donešena ili objelodanjena, mediji su već znali za nju. Dakle, oni koji se brinu o najvišim principima, prvi su ih pogazili. Ko još mari za pravo, pravdu, pravosuđe?
Bosna je odavno izgubljen slučaj, ne zato šo se narodi ne mogu ni oko čega složiti, već prije svega, zato što država ne funkcioniše ni na jednom nivou. I dok se mastilo sušilo, riječi odlazile u eter, neko se odmah sjetio da predvidi kaznu za nepoštovanje odluka Ustavnog suda, citirajući famozni Član 239. Krivičnog zakona BiH.
Demokleov mač je već podignut, traži se glava koja će biti odsječena. Sudskim putem, odlukom visokog predstavnika, crnom listom, čim god nebitno je, jer u Bosni se glava uvijek traži. Ako ne padaju glave, nijie dobro. Jer Bosna je to.
Ali ako ćemo pravo, onda na taj način treba da leti mnogo glava. O nesprovedenim odlukama Ustavnog suda može se napraviti zbornik radova. Čak i više od toga. Do sada, više od 90 nesprovedenih odluka. I tako godinama. I koga je ta ista glava zaboljela, kome se uopšte pokvarila frizura ili perika nakrivila? Koga uopšte interesuju odluke Ustavnog suda?
I zbog toga referendum treba održati. Jer država nije država, ona ne postoji. Niko je ne poštuje. Ona je tu samo kao biro za zapošljavanje. Ne postoji pravo. Ne postoji ništa. Samo fluid i poneka institucija, koja postoji samo zbog forme i imena i plata za uhljebe. A uhljeb je tu da donese rješenje, a ko će i kako to sprovesti- o tome ga ne pitaj. I ko onda da priča o pavu ili demokratiji? Ima li, recimo, demokratije u Mostaru, gdje čak osam godina nije bilo lokalnih izbora?
Ako nabrojimo sve slučajeve nepoštovanja suda, evidentiramo sve krivce i procesuiramo sve… ?
Čekaj! Ako?! Ko će toliki posao uraditi? Uhljeb?! A i da uradi, gdje tolike ljude smjestiti?
“Grade ovolike škole, bolnice, domove kulture..! A zatvori? Ovolicni!”
