Milorad Dodik je ponovo zapalio bošnjačku javnost izjavom kako je BiH država koja ne vrijedi ništa. Nema u toj izjavi ništa novo što već nismo čuli od Dodika, kao ni u reakciji Senada Hadžifejzovića koji je na te izjave u maniru generala, a ne novinara, odmah spomenuo rat i nove sukobe.
I bez obzira na političku pozadinu Dodikove izjave, ne pitajući se “šta je pisac htio da kaže”, nesporno je da je Dodikova izjava tačna, a da nam dokazi za to dolaze svakodnevno.
Bilo kako bilo, tek ovo Dodikovo gostovanje kod Hadžifejzovića zapečatilo je jednu tužnu sedmicu koja je za nama. Nema osobe koja proteklih sedam dana nije bila šokirana osionošću i bezobzirnošću kada je Sanjin Sefić, prošao svojim skupocjenim automobilom kroz crveno na semaforu i ubio dvije djevojke.
Da, to se desilo usred Hadžifejzovićevog Sarajeva, tačnije koji kilometar dalje od FACE TV. I dok se Hadžifejzović i ostali populistički novinari i političari kunu u državu Bosnu i prijete zveckanjem oružjem, ne vide da tu pred njihovim nosem neko ubija njihovu omladinu.
Na žalost, Selma Agić i Edita Malkoč nisu ni prve, a ni posljednje žrtve bezobzirnosti u ovoj državi. Bile su vijest nekoliko dana, a onda se ta “čaršija” ponovo okrenula pitanjima referenduma, Bosne, Dodika, Sirije, Hilari, Trampa… Uglavnom tema koja su “od suštinskog značaja” za naš svakodnevni život.
I ništa tu ne bi bilo čudno, da ovo nije već redovna pojava. Životi se gase, ubice hodaju ili se voze gradovima, pucaju, divljaju i niko im ništa ne može.
I sad se vraćamo pitanjima države i rada državnog aparata. Dakle, Sefić je pregazio dvije djevojke, nije se ni zaustavio i pobjegao je sa lica mjesta. I dok su ga policijske službe tražile, ubica, jer druge riječi za njega nema, mirno je sjeo u taksi, na graničnom prelazu pokazao pasoš i izašao iz BiH, iako je i Granična policija dobila potjernicu za njim.
Sva sreća da je odmah nakon ovog saznanja alarmiran i MUP Srbije koji je ekspresno uhapsio dotičnog, a ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović javno poručio da je Srbija ozbiljna država u kojoj se ne mogu kriti kriminalci i bjegunci od zakona.
Stefanović je, htio to ili ne, lupio veoma jak šamar državi BiH, koja se po ko zna koji put, pokazala katastrofalnom para-državom.
No, ni tu čudima nema kraja. Komesar Kantona Sarajevo Vahid Ćosić je izašao na konferenciju za medije i objelodanio da je protiv Sanjina Sefića pokrenuto čak 18 krivičnih i 47 prekršajnih prijava, a da je Tužilaštvo Kantona Sarajevo samo jednom regovalo i to za napad na službeno lice za koju je samo uslovno kažnjen.
Naravno, da tu ne bude kraj bosanskim čudima pobrinulo se i prozvano Tužilaštvo koje je negralo navode policije i broj Sefićevih (ne)djela svelo na “mizernih” osam.
I smrt dvije mlade studentkinje nije bila dovoljna da se neki dozovu pameti, već i dalje divljaju u vožnji, što su čak i TV kamere zabilježile.
I nikome ništa. Nema potrage, nema procesuiranja. Samo da se zaboravi.
A, javnost je zaboravila i za Sefića. On čeka ekstradiciju iz Srbije. A, zahtjeva iz BiH za njegovim izručenjem i dalje nema.
Oni što su plaćeni da rade na bezbjednosti stanovništva, masovno su na bolovanju jer osjećaju bolove u predjelu prepona. I tako godinama. Naravno, prag tolerancije im je nizak kad čuju da su dio aparata jedne paradržave. I uvijek reaguju na izjave Dodika, jer biće cjenjeniji ako zalaju za Dodikom, nego da čuvaju narod.
Ako ništa drugo, jedan je od rijetkih koji smije glasno da kaže da je BiH para-država, država u pokušaju ili šta već.
Nego, u svjetlu svih tih događaja i velikih izjava prisjetih se da u Sarajevu ima premijer Kantona. Dino Konaković se nije oglasio nekoliko dana ni zbog smrti studentkinja, niti zbog protesta stanovništva Sarajeva. Konakoviću su stanovnici njegovog grada mizerni. Bitno je da se on skoro svaki put oglasi na izjave Milorada Dodika i ostalih političara iz Republike Srpske.
I da ga, kao i njegovog partijskog šefa, zaboli kad neko kaže da njegova država ne vrijedi ništa.
