Ustavni sud BiH poništio je još dvije presude zbog nedozvoljene, retroaktivne primjene Krivičnog zakona BiH iz 2003. godine u predmetima ratnih zločina.
Apelante Duška Јevića i Mendeljeva Đurića prije tri godine, Sud BiH pravosnažno je osudio na 32, odnosno 28 godina zatvora za kako je u presudi navedeno, genocid. Njima će postupak suđenja i izricanja presude po blažem – Krivičnom zakonu SFRЈ, biti ponovljen, kao što je prethodno učinjeno za više od 30 osuđenih lica.
I dok, trošeći godine i novac građana, ponavlja postupke i ispravlja vlastite greške, pravosuđe BiH čini nove. Uprkos presudi Suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu Maktouf – Damjanović iz 2013, i dalje uglavnom nad Srbima, nedozvoljeno primjenjuje stroži Krivični zakon BiH. I još gore – mimo svih zakona i Konvencija, već osmi dan bh pravosuđe u zatvoru drži i Јevića i Đurića.
U carstvu samovolje – pravosuđu BiH – sve je moguće. Pa i to da, umjesto strogog poštovanja zakona i Konvencija, iste krše. Samo mjesec, nakon što je Sud iz Strazbura jasno poručio, kako retroaktivnom primjenom strožijeg Krivičnog zakona, bh pravosuđe rapidno krši ljudska prava, ono je istu grešku ponovilo u predmetu Duška Јevića i Mendeljeva Đurića. Duže od tri godine čekali su da se oglasi Ustavni sud BiH. I dočekali. No blamaže i apsurdi u bh. pravosuđu dobijaju patološki predznak.
Presuda je ukinuta. Rješenje za pritvor već godinama nevažeće. Ali, Јević i Đurić i dalje su u zatvoru. Nezakonito! Prethodno poništene su 32 presude od ukupno 548 godina zatvora. Nove, dosuđene – za 160 godina manje. Ali Sud BiH opet tjera po svome. Јer, po blažem zakonu maksimalna zatvorska kazna je 15 godina. Odnosno 20 – ali samo kao alternativa za smrtnu kaznu, koja je odavno ukinuta. No u pravnom teroru bh pravosuđa, upravo 20-ogodišnja zatvorska kazna postala je mantra po kojoj presuđuju u svim ponovljenim postupcima u kojima su prvobitne kazne bile duže od 20 godina.
Apsurda koji utiru put novim apelacijama i pred Ustavnim sudom i ka Strazburu ima još. Bh pravosuđe za najteže krivično djelo – genocid – primjenjuje blaži zakon. Za zločin protiv čovječnosti stroži – prema kojem je maksimalna zatvorska kazna do 45 godina. Јer samo za tu kvalifikaciju, pravničkim akrobacijama, u Strazburu nije zabranjena primjena strožeg zakona. Patološki, upravo je zločin protiv čovječnosti postao omiljen bh tužiocima kada optužuju Srbe.
Branjenik Aleksandra Lazarevića, general Goran Sarić, i nakon odluke Suda iz Strazbura i iznuđenih – Ustavnog suda BiH o poništavanju presuda izrečenih za genocid, po strožem zakonu, ipak je po istom optužen. I nije jedini. Do tužioca u predmetu – Ibre Bulića koji je svih prethodnih godina Srbima šablonski ispisivao optužnice, 3 godine stara vijest iz Strazbura kao da još nije stigla.
No, moraće. Ali do tada će biti ispisane desetine novih žalbi ili apelacija. Ponovo će o samovolji u bh pravosuđu, raspravljati Ustavni sud. Ili onaj u Strazburu. Abduladhim Maktouf tu golgotu je prošao. Kazna mu je smanjena sa pet godina na tri.
Ali on je već prvobitnu odležao. Sada tuži Bosnu i Hercegovinu.
Odštetni zahtjev Maktoufa 300.000 maraka.
Maktouf posljednju presudu čeka. Kolika god bude, platiće je građani. Isti oni nad kojima se, umjesto zaštite od pravnog terora, isti sprovodi. I sve zahvaljujući haotičnom bespuću bh pravosuđa, za koje niko ne snosi odgovornost. Baš kao da nije riječ o ljudskim sudbinama!
