Kada kupuju odjeću, jedino na šta potrošači mogu da se oslone jeste deklaracija. Svaki proizvod mora da je ima, pa tako i tekstil.
Međutim, kako biti siguran da podaci sa deklaracije zaista odgovaraju stvarnom stanju, ako se zna da inspektori, osim dokumentacije, ne provjeravaju navode koje je proizvođač istakao? Kupcima ostaje samo da “drže fige” i vjeruju da je proizvođač na drugom kraju svijeta imao dobre namjere.
Pamuk ili poliester? Otkada u kupovinu ide sa bebom, Dragana Šironjić, kaže, bira prirodne materijale. Ni sama, međutim, nije sigurna može li vjerovati u ono što piše na deklaraciji.
– Tim deklaracijama manje-više vjerujem, ali je uvijek upitno kakav je stvarno sastav tog komada odjeće. Oni mogu da pišu šta žele – kaže Šironjićeva.
Odjeću za bebu zato nabavlja uglavnom u inostranstvu. Njen veliki test, otkuhavanje odjeće za koju proizvođač tvrdi da je od pamuka, mnogi komadi nisu prošli.
– Više vjerujem odjeći iz inostranstva, jer sam imala iskustvo da sam neke komade odjeće otkuhala, pa su se skupili, nije bilo onako kako je pisalo na deklaraciji – kaže ona.
Vrlo moguće, ako se zna da tekstil na naše tržište ulazi faktički bez kontrole. Sem prateće dokumentacije, inspektori ne kontrolišu ništa više, jer nema propisa koji to zahtijeva.
– Tekstil dolazi nekontrolisano, po raznim cijenama, na kilogram praktično, tako da je to sve sumnjivog porijekla – kaže Drago Vujović, iz tekstilne industrije “Pčelica Maja” iz Bileće.
Lako je, kaže Vujović, vjerovati domaćim proizvođačima. Godinama šiju odjeću za djecu i stoje iza svakog komada koji prođe kroz njihove mašine.
– Naš proizvod lako mogu vratiti. Mi smo dali nalog svakom distributeru naše robe da, ako bude problema, da vrati robu. A to ne može sa uvoznom robom – ističe Vujović.
Uz to, BiH ima samo jednu akreditovanu laboratoriju koja može da ispita sirovinski sastav. U laboratoriji banjalučkog Tehnološkog fakulteta kažu, imaju mogućnost da daju svoju riječ o tvrdnjama koje na deklaraciji ističe proizvođač, ali ne i dovoljno uzoraka.
– Prije nekoliko godina smo imali zahtjev za analizom odjevnih predmeta, gdje su oznaka sirovinskog sastava i stvarno stanje bili u potpunom neskladu. Ono što je pisalo na dekalraciji nije bilo ni približno onom od čega je bio napravljen odjevni predmet – kaže dr Svjetlana Јanjić, sa Tehnološkog fakulteta.
Najjednostavnija metoda jeste proba gorenjem. Dovoljni su komad tekstila koji se ispituje, pinceta i upaljač. Stručnjaci kažu, izvor plamena nikada se ne smije stavljati ispod tkanine, jer nikada ne znate šta se u njemu zaista krije.
– Za dječiju čarapicu, na kojoj je bila deklaracija 100 odsto pamuk, ovom jednostavnom metodom utvrđeno je da je u pitanju 100 odsto poliester. U gorenju je bio jak plamen, topilo se i imalo miris na zapaljenu plastiku. Da je u pitanju pamuk, on bi se prilikom gorenja razgrađivao. Imao bi tokom gorenja miris na zapaljen papir, ostatak bi bio u obliku pepela – kaže Ivana Dojčinović, stručna saradnica u nastavi na Tehnološkom fakultetu.
Na isti način su ispitali i košulju čija je dekalracija tvrdila da je riječ o materijalu koji sadrži 80 odsto pamuka i 20 odsto poliestera. Јak plamen i miris na zapaljenu plastiku, prvi su znaci da pamuka u materijalu od kojeg je košulja napravljena nema. Riječ je o tekstilu dobijenom iz plastičnih kuglica.
– Plastične kuglice se u procesu dobijanja vlakana tope, protiskuju kroz mlaznice koje formiraju vlakna, zatim se hlade, i prolaze još kroz postupke istezanja i proizvodnje sintetičke pređe – navodi Dojčinovićeva.
Da li je materijal nastao iz cvijeta pamuka ili plastičnih kuglica, potrošač bi trebalo da sazna samo pogledom na deklaraciju. U februaru 2017. godine na snagu će stupiti Pravilnik o označavanju tekstilnih predmeta. Tako na tržištu više neće moći da se nađu komadi koji nemaju nikakvu oznaku porijekla i sastava.
– Pravilnik propisuje obilježavanje tekstilnih proizvoda etiketom i to za naziv prozivoda, vrstu vlakana, sirovinski sastav i dodatno, postupak održavanja i podatke o skupljanju – kaže Verica Trivić Stojanović iz Ministarstva industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske.
Međutim, i do sada su ovi artikli morali da imaju deklaraciju. Problem je što njihovu istinitost niko ne kontroliše. Ako tako ostane i nakon februara naredne godine, sam pravilnik neće značiti ni korak ka boljoj zaštiti kupaca.
