U sve popularnijim prekvalifikacijama, posebno za njegovatelje, svoju šansu za zaposlenje vidjela je i Jelica. Međutim, ona nije pohrlila u Njemačku jer je posao našla i ovdje.
I kaže – može se i traženi smo. Valja zasukati rukave, ali ko hoće da radi, posla ima i to čim se završi obuka.
“Zapravo imali smo pozive sa terena za kućnu njegu, tako da smo u suštini odmah imali nekog posla i samim tim smo mogli opravdati to svoje zanimanje i zaraditi nešto za svoj život. To nisu neke Bog zna kakve zarade, ali može se naprosto živjeti, ko kvalitetno i dobro radi svoj posao, posao njegovatelja, može živjeti od toga”, kaže Jelica Erbez-Doveden, kordinator njegovatelja.
A penzioner Ranko kaže da mu njegovatelji olakšavaju život. Bez njih ne zna kako bi jer mu je supruga oboljela od teškog oblika demencije i potreban joj je stalni nadzor.
“One su jedini spas života i supruge i mene, ne bi mogao 24 sata da se bavim time, a gdje je sad uzmite od ustajanja, oblačenja, pranja veša, peglanja, itd., to vi sad znate šta se reda do večeri”, ističe Ranko.
Nakon prekvalifikacije, pojedini njegovatelji dobili su posao u Zavodu Miroslav Zotović i Gerijatrijskom centru u Banjaluci. Ipak, većina ih se odlučuje da radi kućne posjete jer posla, itekako, ima.
Devet, od 14 njegovatelja sa spiska Zavoda za zapošljavanje zbog toga se i odlučilo za prekvalifikaciju.
