U Visokom sudskom i tužilačkom savjetu još nisu dobili odgovore iz svih tužilaštava o postajanju eventualnih istraga ili predmeta ratnog zločina protiv 15 sudija i tužilaca Suda i Tužilaštva BiH, navedenih u Informaciji Centra za ratnih zločina i traženje nestalih Republike Srpske, ali i drugih nosilaca pravosudnih funkcija. I bez toga, bivši logoraši i porodice tlačenih Srba iz Sarajeva “pokazuju” na Šabana Maksumića, Ibru Buliću, Davorina Јukića i druge ratne, a i danas aktivne kadrove u bh. pravosuđu, kao svoje mučitelje.
Sretko Damjanović kao pripadnik Vojske Republike Srpske zarobljen je na sarajevskom ratištu u novembru 1992. godine. Već naredne godine osuđen je na prvu od ukupno tri smrtne kazne. U logoru Viktor Bubanj isljednik mu je bio Šaban Maksumić, aktuelni sudija Suda BiH.
– Straža me je dovodila do Maksumića, a ako bih rekao da nisam klao i ubijao, on bi rekao “Vodite ga dolje, tucite i patite ga. Pljuvao me i psovao mi četničku majku. Šaban Maksumić za mene nije sudija već ratni zločinac – kaže Damjanović.
Golgotu sarajevskih ratnih logora prošao je Ljubomir Mandić, svjedoči njegov brat Milan. I Ljubomir je u “Viktor Bubnju” “dopao” u ruke istražnog sudije Šabana Maksumića, koji ga je tjerao da potpiše priznanje o navodnim zločinima.
– Ljubomira su odveli dolje u podrum i 24 sata su ga ubjeđivali da potpiše. Polomili su mu ruke i noge, rebra, sve mu je bilo polomljeno, osim lobanje i kičme. Doveli su ga odmah ujutru, tačnije dovukli pred Šabana Maksumića da potpiše izjavu i potpisao je jer je morao, ali ga je Maksumić osudio na prvu smrtnu kaznu – kaže Milan Mandić.
Ljubomir je razmijenjen nakon rata i odmah iseljen u SAD da ne bi svjedočio. Iz straha rijetko dolazi u BiH. Sretko Damjanović je 80-odstotni invalid, živi u Višegradu. Boli ga saznanje da su ugledne sudije i advokati, zapravo oni zbog kojih je prošao pakao sarajevskih logora. Na optužbe Sretka Damjanovića, Sud BiH a ni sudija Šaban Maksumić nisu imali komentar.
